tekst: Slavica Jurčić
foto: Stanislav Horaček
Snijeg je bio dubok dok je baka nosila Slavicu u naručju.
Slavica je gledala strašnu, ogromnu šumu i pitala se gdje se to ona nalazi. Njene okice su virile ispod šala i kape.
Baka je svoju unučicu dovela na promjenu zraka, jer Slavica je imala hripavac.
Hripavac ili kukurikavac je kašalj koji je iritirao Slavicu i ona je već dugo patila od njega. Doktori su preporučili promjenu zraka.
Dida Nikola je imao brata Matu u Gorskom kotaru. Baka je Slavicu vodila stricu koji živi u malom mjestu u šumi.
Brestova Draga je malo selo duboko u šumi. Cesta je vijugava, a ispod ceste je stričeva topla kuća.
Miriši kuća po žgancima, a debeli zidovi ne daju toplini da ide van iz kuće.
U kući osim strica živi i njegov sin Ivo sa svojom obitelji. Aleksandar, Ivanov sin i Slavica se igraju. Njoj je lakše jer ima društvo. Tu je još i tek rođeni sin Marko.
Strina Dara je dobra domaćica i maloj curici kuha kravlje mlijeko, špina šećer i daje maloj da ga pije.
Navečer, prije spavanja čuju vjetar i vukove kako zavijaju. Slavičina baka je tješi da Sandro ima velikoga psa koji ih čuva.
Već nakon tjedan dana boravka, Slavica je ozdravila. Aleksandar joj pokazuje kako može svome velikom psu gurnuti ruku do lakta u usta.
S kuhinjskoga prozora gleda u Ivičinu radionicu, On je mehaničar i ima puno posla. Vrijedan je čovjek. Voli svoje roditelje i djecu.
Svakoga dana Slavica šeće ispred kuće i gleda brdo ispred sebe i šumu oko kuće. Kako je ovo mjesto divno!
Ozdravila je Slavica i vratila se u svoj Slavonski Brod. Često je ljeti dolazila u Brestovu Dragu jer su ju tamo čekali njeni rođaci, i osjećala se kao u svojoj kući.
Zadnji puta je bila tamo pred sam rat. Stric i njegov sin Ivo su umrli, ali Marko i Aleksandar su i dalje živjeli s bakom Darom.
Kuća je blagoslovljena jer svatko, tko je dobrih namjera a dođe u nju, dijeli i dobro i loše s njenim domaćinima.
Marko je sada jedini sa svojom suprugom u kući i njihovom kćeri Emom. I on dočekuje goste i veseli im se poput njegovog djeda Mate.
Zahvaljujem urednici Sonji, mladom uredniku Antoniju i našoj Mariji lektorici koja pomiluje svaku moju priču! Zahvaljujem Stanislavu Horačeku na lijepim slikama. U priči se spominje Aleksandar ili Sandro koji je poginuo,i fali svome bratu Marku. A ova kola na slici su od dida Mate,on je naima i glumio u “Kapelskim kresovima”, možda baš sa tim kolima. Vozio je kola sa volovima i ušao u povijest.
Preljepi osvrt,divni Gorski kotar,predivna priroda i dobri ljudi!