Na pismo 90. godišnjeg Filipa Ćorlukića Predsjednici RH i Predsjedniku Vlade RH stigao je i odgovor u kojemu mu iz Ureda Predsjednice, između ostalog, srdačno zahvaljuju na pismu koje je prožeo “zanimljivim sjećanjima i lucidnim promišljanjima”. S pravom! Da je to tako, uvjerite se i sami.
Predsjednice RH i Predsjedniče Vlade RH,
prvo da se predstavim: 90 mi je godina, fizičar sam, radni vijek sam proveo inženjerski radeći u industriji i za industriju, a poslovi su me vodili od nordijskih zemalja do Etiopije i Bangladeša. Zavičajno sam Bosanac, 40 sam godina živio u Zagrebu, a sada 20 u Puli. Objavio sam 12 knjiga iz različitih područja – od čega tri obimne u minule dvije godine.
Ovo sam Vam bio počeo pisati odmah nakon nemilih događanja oko Vaše posjete Bosni. Napisao sam 15 stranica, pa shvativši da se zbog prezauzetosti nećete odlučiti na čitanje dugačkog pisma jednog starca, radikalno sam skratio – ostavivši ono bitno.
Politiku i političare racionalno pratim od najranje mladosti – ne vežući se ni za koga. Tako sam još kao 13-godišnjak bio prihvatio Pavelića kao poglavara tek oslobođene domovine, ali kad je on zbog njihova nastojanja da NDH odvoje od Njemačke i pridruže je Saveznicima smijenio i zatvorio ministe Vokića i Lorkovića, ja sam ga se odrekao smatrajući da je time ugrozio opstanak domovine, koje se nisam odrekao – a tada imao samo 15 godina! Kasnije sam preživio i Bleiburg.
Povijest Hrvatske pratim od prvih stoljeća njezinih početaka i smatram da ste Vas dvoje najbolje što smo na čelu ovog naroda imali još od vremena kralja Zvonimira. Na žalost, i najbolji i najpošteniji mogu pogriješiti. Radi nedovoljnog iskustva, pa samim time i nerazumijevanja psihopatološkog političkog stanja u daytonskoj BiH, umjesto da ste kao najviši državnici posjetili samo Sarajevo, koje je glavni grad države (kakva god da je), otišli ste i u Mostar, koji je velikim dijelom simbol raspada obrane u ratu i jedan od uzroka aktualne – moglo bi se reći: kolektivne društvene shizofrenije stanovništva. Tako je Vaša naglašeno dobronamjerna i prijateljska državnička posjeta završila onako kako je završila.
Pogreška je i što je omogućena velika državnička pažnja u Zagrebu političkom kameleonu Draganu Čoviću. Rano je shvatio da u onovremenim okolnostima u Hercegovini kao Hrvat ne može ostvarivati svoje velike ambicije, pa se proglasio Jugoslavenom – a da bi zamaglio svaki trag hrvatstva u prošlosti, počeo je pisati ćirilicom! On je iznimno opasan za cjelovitost Bosne.
Prije rata sam bio prijatelj Alije Izetbegovića i Mustafe Cerića. Cerić je tada dobro prikrivao svoju ćud, ali je u vrijeme rata kao vjerski poglavar u BiH igrao izrazito negativnu političku ulogu – a to čini i sada. No u njegovom je pismu (link) mnogo točnih podataka o Čoviću i “Herceg-Bosni”.
Povijesna su zbivanja stanje u BiH učinila naglašeno složenim, što naši političari često i ne pokušavaju razumjeti – sve do onog pokojnog predsjenika Franje, koji je izjavljivao da je “BiH vještačka tvorevina”! Zbog opasnosti emotivnih naboja, pogrešno je govoriti o “hrvatskom narodu u BiH“. Oni nisu doseljenici iz Hrvatske, nego su autohtoni Bosanci – bosanski Hrvati.
Čovjek je genetski uvjetovano teritorijalno (domovinsko) biće, (kao i sve životinje) – dok je nacionalnost emotivni psihološki pojam; izvorno povezan za stvarnu, ili zamišljenu krvnu vezu s predhodnim generacijama. Domovina je genetski zanovano poimanje vlastitog teritorija. Hrvati nikada nisu osvajali tuđe teritorije, ali su svoje stoljećima branili. Stoga se u marodu i pojavljivao poziv “Za dom spremni“, pa je nakon uspostave NDH, došavši iz bijede izbjeglištva taj pozdrav vlastohlepni Pavelić u obliku: “Za Poglavnika i dom spremni”, proglasio službenim. U onim ratnim uvjetima pozdrav je šire prihvaćen, ali bez onog: “Za Poglavnika” – pa ni na koji način nije Pavelićev.
Budući da se takav pozdrav zasniva na genetskim porivima obrane vlastitog teritorija (domovine), mogu mu se protiviti samo neprijatelji i potencijalni osvajači – a prije svega – od vremena Garašanina na ovamao – mala, nasrtljivo imperijalna Srbija. Da bi prikrili razlog protivljenja, oni agresivno obrazlažu da je to zato što je Pavelićev!? Ako bi to bilo dovoljno za proglašavanje zabranjenim, onda neka se odreknu i kune, jer taj naziv novca jest Pavelićev! U tom ratu se uz zlo činilo i mnogo dobroga – pa neka se odreknu i zgrade Pošte kod Glavnog kolodvora, bolnice Rebro, tri fakulteta, 5 tomova Hrv. enciklopedije, Šarićevog prijevoda Svetog pisma – i mnogo toga što je vezanio uz njegovo ime. Krajnje je vrijeme da Vi energično prekinite to neprijateljsko zagađivanje političke klime i pokrenite da se u Saboru izglasa Zakon, po kojemu je “Za dom spremni” bio pozdrav hrvatske vojske, a da i u EU predložite da to bude vojnički pozdrav u svim državama Zajednice – jer je to simbol neagresivnosti prema susjedima.
Budući da je nacionalizam zasnovan na emotivnim porivima, on je izrazitio nestabilan. Od “volim” do “mrzim” ne treba puno razloga. Prvo ubojstvo zabilježeno u Bibliji – bilo je bratoubojstvo iz interesa, pa su tako uz “sirenski zov” iz Hrvatske, hercegovački Hrvati izdali stvarnu državno-teritorijalnu braću Bos. Posavine. Na našu sramotu, dok se rekroatizirani hercegovački “Hrvat” Čović šepiri po Zagrebu u stilu važnog državniku, zaboravljeni Vinko Begić, bivši zapovjednik obrane Bos. Posavine, bez stalnog zaposlenja životari u Zagrebu i pokušava ostvariti nekakvu mirovinu.
Uzevši sve ovo u obzir, a budući da je Vaša posjeta bila državna državi – niste imali šta tražiti i u Mostaru. Ovako je to bio emotivni izazov, pa je u psihopatološkoj zbrci političara daytonske Bosne poticaj za uhićenje branirelja Orašja mogao doći s bilo koje od “tri sukobljene strane”. Temelj tog sukoba neprikriveno se pokazao već sutradan u članku dične dame Marcel Holjevac: ” …insistirati na trećem entitretu”.
Nažalost, to je stvarnost politike RH prema BiH. Povijesne činjenice nedvojbeno govore da Bosna nije bila “vještačka tvorevina”, kao što je mislio predsjednijk Franjo, ali je daytonskim ustrojstvom, u čijoj je realizaciji i on sudjelovao, zaista postala frankensteinski ustrojenom tvorevinom. Ne ulazim u ocjenu uspostave Daytona u cilju prekida rata, ali u skladu s činjenicama neosporivo je da je održavanje daytonske BiH veliki međunarodni zločin. Narodi i države vremenom prebrode i najveće prirodne, ali i ratne katastrofe. Nakon strašnog rata i nametnutog joj Daytonskog “sprazuma”, u koji su psiholozi Pentagona ugradili psihološke parametre koji onemogućuju tri odvojene zajednice da se ujedine u jedinstvenu državu – BiH se sama ne može normalono ustrojiti! Stoga je dokidanje Daytona i vraćanje BiH na status Ustava pod kojim je primljena u OUN – jedino rješenje – s preporukom da već na prvom zasjedanju Skupština proglasi vraćanje na izvorni povijesni naziv države: Bosna – pa tako omogući da svojim državljanima omogući iskazivanje pripadnosti riječju Bosanac – umjesto besmislenog “Bosnohercegovac” – pa se i ne koristi.
SAD iz svojih “strateških” razloga neće dokiniti taj “Sporazum”, a EU zbog složenosti unutarnjih odnosa to ne može ni pokušati. Srećom, ostaje RH koja je supotpisnik – zapravo garant tog sporazuma – pa ako povuče svoj potpis: Sporazum automatski postaje ništetnim! O tome sam po dva puta pisao velikom demagogu Mesiću i političkom slijepcu Josipoviću. Ništa! Imate li Vas dvoje volje, snage i hrabrosti da to pokrenete i time pomognete i Bosni – ali i Hrvatskoj?
Gospodine predsjedniče Vlade, zaista me veseli da konačno pokrećete problem rješavanja 70 godina starog psihopatskog “Rata demona prošlosti” – kako ga ja nazivam, a moja knjiga: “Moja sjećanja na minulo stoljeće“, koju sam Vama Predsjednice darovao kada ste me prošle godine primila u Puli, zbog objektivnog prikaza stvarnih događanja može biti koristan “domovinski psihofarmak” suludo sukobljenih “političkih protivnika”. Znadem da nemate puno vremena za čitanje, a osnovna je poruka da je naša povijest u mnogim segmentima krivotvorena sve od 1918. godine, ali Vas kao domoljub molim da pročitate barem tekstove od 57. do 93. stranice – i još samo Zaključak na str. 188. Ako Vas zanima, ostalo možete čitati kad imate vremena ili: kad odete u mirovinu.
Znalci kažu da je i u književnom pogledu izvrsna, ali “ANTFA bojovnici” sprječavaju da se o njoj u javnim medijima pojavi bilo kakav trag. Preko prijateljâ pokušavam dobiti termin na TV i zapravo bi me radovao nekakav Pupovac, ili Bago s druge strane stola.
Uvijek sam imao bogatu maštu, pa i sada pomišljam: “Bože moj, kako bi bilo lijepo da obadvoje, ili barem jedno od Vas dvoje dođe kod mene u Pulu na kavu, pa da u dugom razgovoru, neopterećeni nametnutim sadržajem popričamo o najširem obimu tema. Dovoljno sam star da si i tako nešto mogu zamisliti… ”
Srdačno i s poštovanjem Vas pozdravljam,
dida Filip Ćorlukić
Davno potrebno!
Netko tko sve vidi iznutra!
Jasno i kratko.
FJ