tekst: Josip Mayer
foto: Tomislav Vidačković, Josip Mayer
U nedjelju 26. 2. 2017. godine, odmah nakon svete mise, Hrvatska kulturno-sportska udruga „Zrinski“ Waiblingen upriličila je svoju pokladnu zabavnu večer, ovoga puta u organizaciji članova udruge i najmlađeg folklornog ogranka.
Sve je započelo ulazninom, a na ulazu je stajao jedan od najstarijih članova udruge KSV „Zrinski“ Waiblingen, gospodin Vlado Gerovac, zajedno sa suprugom Marijom. Inače rodom iz Like, čovjek je to s mnogim odličjima i zahvalnicama najvišeg ranga koje je dobio od svoje udruge „Zrinski“, ali i od poglavarstva grada Waiblingena. U udruzi je aktivan od njezinog osnutka do današnjeg dana.
Vlado danas sa svojih 78 godina jednostavno ne popušta, voli ljude, voli društvo, ali voli i svoju Liku. Ujedno je već godinama nadzornik riznice. Vlado broji novac po tri puta i kaže da se društveno blago mora čuvati više od vlastite imovine.
Kada je dvorana crkve St. Antoniosa bila dobro popunjena, gosti su dobili piće, a gospodin Stipica Gavran, predsjednik nogometno0g kluba, pozvao je mene i suprugu Brigitu na pozornicu radi dodjele dvaju odličja, koje smo trebali primiti prošle godine povodom 25. obljetnice osnutka udruge. Uručena nam je i klupska monografija godine 1987-2012. te bilten za godinu 2016-2017. Odličje nam je, osim za zalaganje u udruzi „Zrinski“ Waiblingen, dodijeljeno i za njezinu promidžbu u javnosti. Osobno sam zahvalio upravi udruge uz napomenu da to nije zahvalnica samo nama Mayerima, već svima onima koji se jesu i koji će se i dalje dobrovoljno uključiti u aktivan rad udruge.
Poznato mi je, kao nekadašnjem članu udruge, da je „Zrinski“ oduvijek surađivao s mnogim hrvatskim i njemačkim udrugama i institucijama uključujući HKM i HGK, Hrvatsku dopunsku školu, HKZ… te udruge i pojedince koji su željeli zajedničku suradnju.
Ali, da se okrenem malo toj pokladnoj, vrlo dobro organiziranoj zabavi! Dobre domaćice pripremile su izvrstan čobanac, šnicle s prženim krumpirićima, a bilo je i kranjskih i hrenovki za najmlađe goste. Nije falilo ni domaćih kolača.
Za veselo raspoloženje pobrinuo se trio pod nazivom „MADDOXS BAND“. Pokladnu zabavu također je posjetio naš hrvatski waiblingenski župnik, fra Ivan Škopljanec-Mačina i njemački svećenik Franz Klappenecker s kojima poznanstvo njegujemo već godinama.
Koliko je ljubavi, radosti, lijepih nasmijanih pogleda, koliko plesnog žara, koliko je lijepih i radosnih riječi bilo tom prigodom izgovoreno mnogima, ali i nama Mayerima! Srce je od radosti posebno kucalo. Bilo je tu i mnogo fotografiranja.
Ne vjerujem da bi mogla propasti udruga koja punom snagom surađuje s mnogima. I još kada mi neki kažu da se Hrvati međusobno ne slažu, govorim kao kroz šalu, ali ima tu i istine:
„Ako se Hrvatima pokažu smjernice što im je raditi, oni će to sigurno dobro i kvalitetno uraditi. A ako im se neprekidno govori da se ne slažu, naravno da im je to dosadno i da će se međusobno svađati.“