CENTRI MOĆI

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen

Pojedinci, osobito, kad postaju moćni žele biti još moćniji, pa koristeći društvene izvore sebi grabe još više moći.
Svoje ciljeve ostvaruju putem politike, gospodarstva te kreditno-monetarnim, kulturnim, tehnološkim i psihološko-propagandnim djelatnostima.
Koristeći razna sredstva i metode, nositelji moći nastoje pridobiti moć da bi drugima nametali svoje osobne i društvene vrijednosti.
U tom cilju važno je osloboditi se od religijskog i moralnog utjecaja, te uspostaviti vezu i podčiniti znanstveno-tehnički sklop iz kojega se opskrbljuje resursima autoriteta i podrediti ga svojoj vlastitoj volji.
Moć je loša sama po sebi, a dvaput je gora ako njome raspolažu ekonomske elite.
Ekonomske elite imaju moć i vladaju današnjom Hrvatskom.
Lijevo i desno više ne postoji u Hrvatskoj. Postoje samo poslovne grupacije i lobiji.
Jaki lobi u Hrvatskoj koji je sve premrežio i od kojeg je stvoren jedan dobro organizirani svemoćni kartel, je uvozni lobi. Radi svog profita taj lobi blokira razvoj države i utječe na reguliranje cijena.
U ujedinjavanju i jačanju lobija veliku ulogu igraju banke, koje su ujedno pravi centri korporativnih silnica.
Današnja Hrvatska nije ništa drugo do li jedna velika monopolistička korporacija koja nas premrežuje. Korporacije su postale pravi centri moći u Hrvatskoj i praktički imaju moć nad cijelim društvom.Može se reći da su se ustoličili kao apsolutni vladari Hrvatske.
Političari su većinom u njihovoj službi, a sama država je već duže prestala biti centralizirani izvor moći, odnosno vladajućih struktura. Žarište moći u Hrvatskoj sasvim je pomaknuto u ruke korporacija a političke elite, ako i imaju kakvu moć, onda je uloga te moći u tome da se pomoću njih kreiraju iluzije kako bi se kontrolirala masa.
Korporacije su u nas zaštićene zakonskim okvirima i mjerama, koje donosi država, što im daje slobode i širok prostor djelovanja. Zakoni i uredbe olakšavaju im poslovanje a time i povećanje profita, to sve na štetu pojedinaca, čitave zajednice i društva u cjelini.
Ostvaruju sve veće profite i postaju sve bogatije. S druge strane narod je sve više obespravljen, živi na rubu egzistencije, te ide k apsolutnom siromaštvu.
Povećani broj nezaposlenih u RH uzrokovan je i činjenicom da korporacije sve više i više, zbog profita, smanjuju broj zaposlenika.
Korporacija kao pravna institucija temelji se na privatnom vlasništvu i kao takvoj njen cilj, prije i iznad svega, je što veća ušteda i profit, odnosno osobni a ne opći interes zajednice.
Država u Hrvatskoj pogoduje korporacijama, što pokazuje i činjenica da se smanjuju socijalna i radnička prava a smanjuje se i uloga države u brizi za svoje eksploatirane građane.
Takva politika dovela je do toga da je više od stotine tisuća radnika plaćeno manje od stvarnih životnih uvjeta ili ako su bolje sreće plaća mu pokrije samo minimum potreba za njihov opstanak. Drugim riječima, Hrvata se u njegovoj vlastitoj državi bezobzirno eksploatira a država, moćnicima, to eksploatiranje omogućuje.
Zbog toga o demokraciji u RH ne može biti govora. Demokracija staje tamo gdje počinju interesi korporacija. Demokracija u RH nije ništa drugo do li gruba diktatura korporacija i njihovog kapitala.
Tu diktaturu, koju možemo nazvati i prikriveni totalitarizam, održava i oslikava posvemašnja centralizacija i vlast nad medijima od strane velikih korporacija. Neprijatelj novinarstvu nekad je bila obična politika no danas je ono u okovima korporacija.
Velike korporacije u RH danas nadziru gotovo cijelu hrvatsku medijsku strukturu. Tu je riječ o medijskome nadziranju karakterističnom upravo za totalitarne sustave. Totalitarni sustav u RH ne bi bio ni moguć ukoliko komunikacijsko-informacijski sustav ne bi bio u rukama interesnih grupacija.
Te grupacije ne da danas nadziru komunikacijske i informacijske sustave, već nadziru i pravne institucije, obavještajne sustave i baze podataka.
Pomoću medija stvaraju i održavaju iluziju koja korporacijskim elitama omogućuje sve veću moć i kontrolu. Putem medija ostvaruju način zauzimanja kontrole nad vjerovanjima i stavovima ljudi. Pod kabanicom tiranskih korporacija mediji su važan dio sistema koji organizira način na koji ljudi u RH danas razmišljaju, djeluju i žive.
Glavnu ulogu u svemu drže elitni mediji, koji postavljaju agendu i pravila ponašanja po kojoj se ravnaju svi koji žele opstati i u igri ostati.
Većina medija u RH davno su prestali biti aparat koji je protuteža i balans vladajućem aparatu i davno su postali mašinerija od agenata i pristalica vladajućih struktura.
To su moderni lažni proroci, krivi učitelji i kradljivci duša.
Spin-metodama skreću ljudima pozornost s bitnih društvenih i političkih problema.
Mladima nude idole umjesto ideala.
Ubijaju ljudima volju za razmišljanjem a onom tko ne razmišlja lako je manipulirati.
Pretvaraju time čovjeka u roba kojega nije više potrebno ni prisiljavati da bude rob, koji se miri sa svojim ropskim položajem, koji nije niti svjestan svojih ropskih okova. Koji kao takav brine samo za materijalno a u potpunosti zanemaruje svoju duhovnu dimenziju, dehumanizira sebe. Moderni totalitarizmi teže upravo tome da uz prisvajanje čovjekova tijela prisvoje i njegovu dušu.
Sve dok je tome tako, vlast u rukama neinstitucionalnih centara moći, korporacija, lobija i bankarskih klanova nažalost je naša jedina perspektiva.
Hrvati će se teško osloboditi novog ropstva, dok stvari budu ovakve kakve su danas, teško će se spasiti od ove nove nepravde.
Ali ni oni koji su zemlju napunili nepravdom neće biti spašeni od srdžbe Njegove. Kazna ako okasni, to je zato što On ima strpljenja, kako bi njima zlima omogućio da se obrate ( 2 Pt 2,9)
Korporacija u RH ima oko tri stotine a najmoćniji su INA, HEP, Konzum, T- Com, T-Mobile.
Korporacija, kao psihopatsko stvorenje, ne zna ni prepoznati razloge koji bi je spriječili da nanosi štetu drugima niti zna postupati po njima. U njezinu pravnom ustrojstvu ništa je ne ograničava u težnji za ostvarivanjem svojih sebičnih ciljeva, ona je prisiljena nanositi štetu drugima, ako je dobit koju time postiže veća od troškova… ( Joel Bakan)