Prisjećam se
onih starih dana dok si bila tu, toplih dana
vječnih proljeća,lastavica i mirisa tek zasađenih ruža
Prisjećam se
lelujavih listova staroga lješnjaka i glatkih travki pod bosim nogama,
tek pokošene u kasno poslijepodne
Prisjećam se
trenutaka uhvaćenih na fotografijama, zaleđenih, kako me zovu
u davna sjećanja i stvaraju melodije o tebi
Prisjećam se
nešto hladnije zadnje jeseni, otpalih latica tvojih ruža i
uvenulih listova našeg lješnjaka, oštre zarasle trave
pod mojim nogama
Prisjećam se
nepodnošljive zime i hladoće koju je donijela za sobom
tvoje ruže su sada mrtve i zaboravljene, zelenilo je postalo
nova nijansa crne i smijeh je ostao zamrznut u proljetnim danima
i njihovim miomirisima.
Prisjećam se
koliko je postajalo teže svakim trenutkom u kojem shvatim
da blijediš i koliko zapravo mrzim to što nisi tu kad
stižu ta prokleta,nova proljeća.
Subscribe
0 Comments