DAROVAO ŽIVOT

uredila: Sonja Breljak
Petar nam se porukom javio prošloga tjedna.  Otvorim. Čitam. Evo upravo ove redove koje i vama, dragi čitetelji podastirem. Ima u Petrovom životu sadržaja i za dva ljudska vijeka. Sve je puno. A ipak je Petar, “otkinuo” od sebe i život darovao i drugome.

-Zovem se Petar Bijelić. Rođen sam  12.12.1972 u Bugojnu, a sada sa stalnom adresom Sesvete-Zagreb. Odrastao sam s bratom Igorom koji živi u Münchenu i sestrom Afroditom koja živi u Londonu. Na žalost, kao bebe smo ostali živjeti sa mamom Fanikom(Pušić) koja se cijeli život borila i živjela za nas da nam nešto ne nedostaje. Pored svog posla u policiji u Bugojnu, čistila je još četiri kafića prije i poslije svoga posla.

Ja sam u Zagrebu zasnovao obitelj -supruga Marijana  radi u Dm-drogeriemarkt na pola radnog vremena, radi bolesti sina Vedrana koji ima ferbilne kolvulzije skoro od svoga rođenja. Djeca: kćeri Matea(17) i Petra(15), sinovi: Vedran(9), Jakov(7) i Josip(4) godine.

Kad su nam se sinovi Vedran i Jakov razboljeli kao bebe od ferbilnih kolvuzija(vrsta epilepsije) stalno smo bili po bolnicama s njima. Jakov  se za sada izliječio dok sin Vedran još mora odlaziti na kontrole na KBC Rebro.

I tako, dok sam ih vodio na kontrole, vidio sam Registar za upis donora matičnih stanica. Redovito dajem krv u bolnici u Petrovoj 3, dosad 34 puta i 2 puta separator, upisan sam u registar donora organa. I tako sam se upisao i u Registar matičnih stanica. Nisam o tome previše niti razmišljao sve do poziva iz Registra, 17.11.2014 godine.

Dr. Mikulić me je tada nazvala i rekla da se moje matične stanice podudaraju s dva bolesnika, jedan iz Njemačke i jedan iz Nizozemske.

Rekla je: “Ako hoćete, naravno, nitko vas ne može prisiliti”

Pomislih: “Nekome mogu spasiti život.”

Nisam ni stigao razmisliti, odmah sam rekao: “Da, da!”

Dogovorili smo da dođem na KBC Rebro, da mi ponovno uzmu uzorak i da se utvrdi kome odgovaraju moje matične stanice. Tako je i bilo. Nakon par dana, nazvali su me i rekli da odgovaraju Nijemcu. I tad počinju nove pretrage.

Kad god sam bio slobodan odlazio sam u bolnicu na nove pretrage koje su bile bitne za moje doniranje. Dobio sam termin 26.12.2014, i par dana prije doniranja, nazvali su me iz Registra da se odgađa doniranje zato što bolesnik od jakih kemoterapija nije u stanju primiti matične stanice, i dal´ se slažem da to doniranje bude u 1. mjesecu 2015?  Rekao sam: “Zašto ne?”

I dolazi poziv sredinom 1. mjeseca 2015. Dr. Mikulić je rekla da ima dvije vijesti. Jedna je dobra a druga malo lošija, pa pita koju ću prvo. Rekoh: “Meni je svejedno.”

Prva, loša: -Od mojih pretraga je prošlo više od 30 dana pa moramo ponoviti pretrage. A, druga, dobra:  termin je 9.2.2015 godine. I tako, ponovno sve pretrage napravili. Kako se termin približavao ja dobijem virozu 3.2. I odmah nazovem dr. Mikulić i tako kažem šta mi je. Samo mi je rekla da odmah dođem na KBC Rebro da vide što mi je. Tad su mi napravili pretrage i dok smo čekali nalaze kod nje, odmah je obavijestila Njemačku da bolesniku dadnu kemoterapiju da ostane živ dok ja ne ozdravim.

I tako, poslije dva tjedna 24.2.2015. godine, donirao sam matične stanice. Nakon doniranja, izgubio sam  željezo pa sam tri mjeseca pio tablete radi toga, brzo sam se vratio u normalu.

Na poslu nisam nikoga htio zamarati s tim jer sam smatrao da je najbolje tako. Inače sam zaposlenik Zagrebačkog Holdinga podružnica Zet- vozač autobusa gradskog. I tako dvije godine.

Po zakonu, nisam znao ništa o primatelju nego da je okolica Frankfurta, jer takav je Zakon, a nit on o meni ništa. I prije samog isteka dvije godine, dobio sam  iz ZKRD -Ulm formular da ispunim za stupanje u kontakt sa svojim primateljem. Kako  se približavao kraj drugog mjeseca  nazvali su me iz Registra da su dobili podatke od primatelja i da mi ih šalju na e mail. Odmah sam mu poslao poruku na hrvatskom, ali sam i brata nazvao u Münchenu da ga kontaktira, i tako je se sve brzo odvijalo, sad se svako malo čujemo preko vibera ili e maila.

I naš susret bi trebao biti u 4. mjesecu. Jedva čekam da dođe taj dan, prvi e mail njegov često čitam, dio mene je, dio moje obitelji ko da je tu kraj nas. A 3.10.2016 sam primio najprestižniju nagradu Grada Zagreba -Medalja Grada Zagreba za humano djelo, kojj mi je uručio gradonačelnik Bandić. Primio me je i gradonačelnik Bugojna gradonačelnik Ajkunić, sudjelujem u Zakladi Ana Rukavina (Želim život).

I na kraju, gospodin kojem sam donirao matične stanice, zove se Thomas i živi u Saarland. Uskoro se susrećemo. Jedva čekam!