tekst i foto: Slavko Žebić
Uskrsni i korizmeni običaji Slavonije i Baranje uokvireni su na Cvjetnu subotu u 18. manifestaciju „Šarana jaja bojama grada“, a 56 udruga iz Osijeka i okolice prikazalo je svoju baštinu na 85 štandova, pa je sve prštalo od ljepote. Od uskrsnih jaja šaranih na sto načina, do starovinskih kolača i jela, tako sličnih i istovjetnih a tako različitih naziva, od sela do sela, od kraja do kraja.
A to i jest bogatstvo ove priredbe koja po 18. puta udruge zaljubljene u svoju povijesnu naslijeđe i raznolikost, voljni da i nadalje njeguju tu tradiciju i otimaju od zaborava običaje pa i ruho.
Kao i svake godine, sve udruge i štandove obišli su članovi Prosudbene komisije u sastavu: Biljana Kovačić, novinarka Osječke televizije, Nikola Faler, akademski kipar iz udruge „Slama“ i Bruno Koški iz Muzeja Slavonije, koji su imali tešku i nezahvalnu zadaću, ali su nakon vijećanja ocijenili da je najbolje opremljeni štand, onaj Matice Slovačke iz Osijeka, a najbolje šarano jaje je sa štanda Udruge Ukrajinaca u Osijeku. Obišao sam sve i svi su uresili svoje štandove svojim bojama i običajima, ali nagrađeni su bili izvrsni.
Na štandu osječkih Slovaka razgovarao sam s Marijom Belaj, koja se pohvalila da su na osječkom središnjem trgu već 18. puta, dakle od početka ove iznimne manifestacije, i već su i do sada bili nagrađivani. Uvijek pred Uskrs i Božić imaju radionice, pa što tamo rade prikazali su na svojemu štandu. Prošle su godine nagrađeni za „drotovano jaje“, njihov specijalitet, jaje opleteno žicom, a ove su ih obradovali najljepše uređenim štandom. Znak je to da se rad isplati. E ono što drugi nisu imali, a oni jesu, jest lavor sa vodom po kojoj su plivali cvjetovi ljubičice, zumbula, jorgovana, a običaj je da se na Cvjetnu nedjelju ujutro mladi i stari operu u ovoj vodi, da svi ljepše izgledaju. Nije mi poznato tko se sve umivao a tko nije, ali na njihovom štandu susreo sam kandidatkinju za gradonačelnicu Osijeka, Ivanu Šojat, poznatu i priznatu hrvatsku kniževnicu, i izuzetno je lijepo izgledala.
Na štandu ukrajinske manjine pozdravila me Oxana Martinjuk i rekla da udruga nosi naziv prema poznatoj ukrajinskoj književnici Lesja Ukrajinka, a danas su im gosti Ukrajinci iz Kanjiže kod Slavonskog Broda, i njihova su djeca s programom nastupila na trgu. Pohvalila se s priznanjem za najljepše šarano jaje, ali nije djelo njihovih ruku već je poklon iz Ukrajine, a rad je akademskih slikara i to na drvenom jajetu, specijalnom olovkom, a savka boja i svaki ornament imaju svoje specifično značenje i poruku.
Ne može Šokac bez Šokadije pa sam zastao pred štandovima Zavičajne udruge Gibarčana, a Ilija Andrić, član Upravnog odbora hvali se da su i Gibarčani od prvoga dana na ovoj lijepoj manifestaciji. Danas ih je samo dvadesetak, no znalo ih je, za lijepoga vrijemena biti i stotinjak.
Na prvome štandu prikazali su običaje u korizmi i svetenje za uskrsni fruštuk, uz pregršt šaranih jaja voskom i farbanih u lukovici, ali i čuvenih gibaračkih svilopisa, na crnoj podlozi u žutoj boji. Na drugom su štandu predmeti rukotvorstva, šlinge, hekleraji, štrikani predmeti, neceraj i poznate gibaračke ljope. A Ana Josić došla je u korizmenom ruhu. Pa ja sam to nosila i u Gibarcu, a bogami volim obući i ovdje, pa neka se vidi. Nek se vidi, nek se zna.
I da završim na štandu Šokačke grane iz Osijeka, udruge koja je u ovih 12 godina izrasla u pravu šokačku instituciju. Ana Muhar, dopredsjednica Grane, priznaje da su u ovu lijepu priču uključeni od prvoga dana, dakle svih 12 godina, i uvijek svojm nazočnošću plijene pozornost. I osječki su Šokci na dva štanda prikazali tradicijske tehnike šaranja jaja voskom i tintoblajom ali i jaja urešena štrikanjem, šlinganjem necerajom, heklanjem i drugim tradicijskim tehnikama. One jaja prodaju posjetiteljima, s tim što su ova uskrsna po 5,oo kuna, jer se moraju upotrijebiti za ovaj Uskrs, ali ova u tradicijskim tehnikama po 10,oo kuna, jer mogu stajati i nekoliko godina, a lijepo izgledaju. Kako u Šokačkoj grani još traju radionice, svaka je voditeljica izdvojila po primjerak ili dva i tako je urešen drugi štand, pa sve blista od zlatoveza, hekleraja, neceraja, štrikeraja i da ne nabrajam, ali brojni se šposjetitelji baš tu zaustavljaju. E sad, Šokci ne bi bili Šokci da tu nema i kolača, i onih koji su pečeni tijekom korizme ali i onih cifranih za Uskrs, pa su štandovi Šokačke grane svake godine sve posjećeniji.
