MOJA HRVATSKA
piše: Daniel Ligeska
Zagreb/Danas sam našao odgovor na pitanje zašto je kava najvažnija u životu svakog Hrvata. Kad prosječan Hrvat, prosječna Hrvatica dobiju plaću, najvažnije za njih oboje je …da imaju za kavu. Ništa drugo nije važno. Oprostite, ima još … na drugom mjestu je …odijelo. Nije fora ako nisi dobro obučen.
Tijekom prošlih dana u Zagrebu sam već posjetio većinu muzeja koji se ovdje nalaze. A sve zbog moje prakse na kojoj organiziram kulturni život studenata koji su došlu u Croaticum -Centar za hrvatski kao strani ili drugi jezik. Nisam baš stručnjak za umjetnost, ali Zagreb ipak pruža bogat kulturni život a i ja imam sada mogućnost iskoristiti priliku i pogledam nešto zanimljivo. Jako interesantan je “Muzej prekinutih veza” koji se nalazi na Gornjem gradu u kojemu ćemo naći obične predmete kao na primjer sjekiru, knjige, slike a svaki predmet ima svoju posebnu priču povezanu uz nesretnu ljubav i prekinutu vezu. Ideja muzeja je zanimljiva a i svako od nas mogao bi mogao donijeti neki predmet i napisati neku svoju priču povezanu uz taj predmet.
Posjetili smo također kuću Miroslava Krleže i njegove supruge Bele. Najzanimljivija mi se činila priča o tome da oni nikad nisu zajedno spavali …svako od njih je imao svoj krevet. Eto, pitanje je zašto? Mene to podsjeća na nešto …a javna verzija govori da Bela nije htjela pokazivati njemu svoje lica bez šminke …
-Čudno govorite hrvatski, rekao je gazda kad sam došao pogledati stan. Nakon toga je otvorio vino, počastitao me i rekao da je iz Zagorja i da su Zagorci najbolji. Priznao je da pokušava pričati književni jezik jer ga neću razumijeti kad počne govoriti svoj dijalekt. Kad sam rekao da sam iz Krakova, njegova prva asocijacija je bila „ Bijela Hrvatska“. Pričao je o tome kako je bio na nekom engleskom tečaju u Londonu i tamo su bili isto Poljaci s kojima je mogao dobro popiti …
– Od kuda si?– je najčešće pitanje koje čujem kad počnem govoriti hrvatski …a nakon toga neki dodaju da govorim kao Slovenac.
U zagrebačkom tramvaju većina se šverca. Pa karta u jednom smjeru košta 12 kuna. Neki nepoznati gospodin iz zvučnika kaže da bi trebalo ustupiti mjesto ( u Zagrebu se kaže plac) trudnim ženama ili starim ljudima. Eto, zapravo je to problem bontona. U Berlinu to ne bi trebalo reći niti uraditi jer kroz to kažemo da je neka osoba stara što nekoga može uvrijediti. Kod nas u Krakovu su starije žene jako bezobrazne, misle da sve njima pripada i zbog toga ako nešto nije po njihovoj volji, najčešće koriste svoje …laktove!
Danijele
Osim ovoga što ste ve i sami naveli..U Berlinu tako i u cijeloj Njemačkoj.. se sve ženske osobe oslavlja sa, gospođo..ne gleda se ,dali su udate..ili ne udate.
Upravo radi bontona.. kako se ne bih povrijedilo u ženskome rodu.. ono osobno..privatno.
Ova vaša priča još jednom dokazuje.. kako teško se je odviknuti pojedincima starih ..mukta navika..i osjećaja, da uvjek netko drugi mora učiniti nešto..za drugoga..vidi se to slično i u smislu pomanjkanja volje komentiranja.. i na stranicama ..HGB