Komentar na prilog naslova “Isabel”
Marija Juračić/09.05.2017./ Pjesma me zaustavila. Sjedim pred njom nemoćna da okrenem stranicu.
Neobična tuga izazvana riječima pjesme kao da je našla sidrište. I tuguje i buni se. Jer riječi su istinite; ovo proljeće je ledeno i opet će svijet zaratiti, a ne mirim se s odlascima, napuštanjem ptica i ljepote koju bismo mogli imati.
Tvoja je pjesma kapljica te ljepote zbog koje se lakše ulazi u dan.