Mirko Popović
Samo na nasmijanim pločnicima
Ljubim tvoje lice, lijane ljeta.
Čija sam sestra u grafikama sna?
Zatvori oči, prošao je pljusak srpanjski
Možda će san ponuditi
Obrise spektra skrivenog.
Tvoje ime povezuje srebrene niti
Nomen est omen
Sad gradim sestru plesačicu
Otud na ovamo da pleše bosa
Da mi žeđ gasi i stiša disanje
Da orgulje dublje zadrijemaju.
Ako u snu stigne ekstatične lađe
Neka ih usidri tamo gdje pljušte lumeni
I srca trepere da vječno posmatram
Kako djeca iz daljina sunce u kosi pronose
I tiho se
Kroz nijema ogledala traže.
Hvala, Aljoša.
LP
Poezija koja očarava, pozdrav Mirko 🙂