Mirko Popović
Dok još šuti
Teški olovni sat
Netko me s bijelom bradom
Čeka u vinogradu
Odakle dopire recitacija Jesenjina
Zaista rano ustajem
Pusto je polje nebesko
Niz rijeku šutljive ruke
Čije bezglasje
Ne pobjeđuje „istinu“
O trajanju i vremenu
Osvrnem li se
Nečujni su oblaci
Blaga je šuma
I jutarnji joj sjaj
Zastaje na obrazima
Hvala, Marija. Počašćen sam tvojom pažnjom. I doživljajem moje pjesme.
Da, kad bismo mogli živjeti po svom. Ali to će kao i mnogo toga u životu ostati iluzija.
Veliki pozdrav, draga Pjesnikinjo:)
Kada bih mogla živjeti po svom, onda bih jutrima voljela gledati taj vinograd, blagu šumu i pregršt poezije. I neko drago lice uraslo u pejzaž. Lijepe su tvoje uspomene, pjesmom im daješ život.