tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Kapljica rose! Noćna, večernja ili jutarnja? Svejedno koja i svejedno gdje, ona simbolizira prolaznost života. Mnogi joj pripisuju i ljekovita svojstva. Kažu da su se naši predci valjali po rosi i da su zato bili zdravi.
Večernja rosa ima svoju snagu. Mjesec ju je svojom snagom napunio, a svojom svjetlošću ohladio i zato ona bilo koje rane liječi (osim rana na ljudskom srcu). Tako su govorili i mislili narodi u davna vremena.
Noću se biljke napune nataloženim kapljicama vode koje sadrže ugljik-dioksid kojeg ujutro sunčeve zrake pretvaraju u eteričnu snagu koja ulazi kroz kožu i puni ljudsko tijelo energijom i zdravljem.
Kada je rosa osvijetljena jutarnjim suncem, ona hladi i umiva ljudsko tijelo i krijepi kožu.
Ali, kao što se kapljica rose blista, sjaji, zrcali u drugim kapima i brzo ishlapi kad sunce iziđe, upravo tako i ljudski život nestaje, briše se, nema ga jednoga dana.
„Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njemu znači moja mala kap?“
kaže veliki Dobriša Cesarić u svojoj pjesmi Slap.
Jedna kapljica ne čini slap, ali slapa nema bez nje. Svaka kap ( pojedinac ) može dati svoj skroman doprinos slapu ( čovječanstvu ).
Jedna kap rose možda se čini neznatna, bezvrijedna, ali ona može napojiti jednu usahlu travku, jedan umirući cvijet kraj puteljka i tako produžiti njihov život.
Isto tako i ljudski život, ma koliko trajao, može poput kapljice rose biti na pomoć i radost drugima.
Zato, čovječe, budi kapljica rose u slapu života!
