Komentar na tekst “Magnolija”
Marija Juračić/ 28.05. 2017./Kada bi stablo koje zagrlimo moglo govoriti, reklo bi nam da nas voli, da nismo sami.
Nismo sami ni kada tekst nekog otišlog autora premosti vrijeme i uđe u našu misao, nastani se u našem srcu.
Čula je ta magnolija autorove misli i sada ih šapuće nekom drugom osamljeniku.
Liječi osamljenost i čuva ljepotu života.