Na Znanstvenom skupu o Nikoli Andriću svoje sudjelovanje najavilo je tridesetak uglednih znanstvenika iz osam hrvatskih znanstvenih središta, te iz inozemstva.
Obavijest za medije/ Fakultet hrvatskih studija
Kao 19. skup u nizu Hrvatski književni povjesničari, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu organizira znanstveni skup o hrvatskom književnom povjesničaru Nikoli Andriću, koji će se povodom znanstvenikove 155. obljetnice rođenja i 80. obljetnice smrti održati u Zagrebu, Vukovaru i Pečuhu od 20. do 22. listopada 2022.
Suorganizatori su Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo, Ogranak Matice hrvatske Varaždin, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Zadru te Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Vukovaru i Područni centar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Vukovaru.
Na Znanstvenom skupu o Nikoli Andriću svoje sudjelovanje najavilo je tridesetak uglednih znanstvenika iz osam hrvatskih znanstvenih središta (iz Zagreba, Zadra, Osijeka, Vukovara, Vinkovaca, Gospića i Varaždina) te iz inozemstva (Italija, Mađarska, Bosna i Hercegovina).
Pokrovitelj Znanstvenog skupa o Nikoli Andriću je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti / Razred za književnost.
***
Hrvatski književni povjesničar, jezikoslovac i prevoditelj Nikola Andrić (Vukovar, 1867. – Zagreb, 1942.) uz prinose iz područja povijesti književnosti, zaslužan je za unapređenje hrvatskoga kazališnog života u Zagrebu i Osijeku te za jezikoslovne radove među kojima se izdvaja Branič jezika hrvatskoga (1911.), jezični savjetnik koji karakterizira otklon od leksičkoga normativizma hrvatskih vukovaca, a vrijedan je prilog dao leksikografiji (Šta je šta, 1938. s I. Velikanovićem) napisavši prvi slikovni rječnik hrvatskoga jezika.
Među Andrićevim književno-povijesnim radovima izdvajaju se tri djela: Pod apsolutizmom (1906.), sintetiza hrvatske književne produkcije u doba Bachova apsolutizma (1851. – 1860), studija Izvori starih kajkavskih drama (1901.), nastala u traganju za manje poznatim, pretežito njemačkim predlošcima kajkavskih drama iz XVIII. stoljeća, te knjiga Iz ratničke književnosti hrvatske o nastajanju svjetovne književnosti u Slavoniji (1902.).
Kvalitete Andrićeva teatrološkog rada posvjedočene su u njegovom vrijednom djelu Spomen-knjiga Hrvatskog zemaljskog kazališta pri otvaranju nove kazališne zgrade (1895.). Dramaturg je Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (1894. – 1899.; 1902. – 1907.) a godine 1898. s Miletićem osnovao je Glumačku školu, na kojoj je i sam predavao niz godina. Jedan je od utemeljitelja te prvi upravitelj HNK-a u Osijeku (1907.).
Godine 1913. Andrić je pokrenuo popularnu Zabavnu biblioteku s preko 600 prevedenih djela iz raznih europskih književnosti i bio njezin glavni urednik sve do smrti. Objavio je niz prijevoda s francuskoga, njemačkoga i ruskoga, a priredio je i sedam knjiga hrvatskih narodnih pjesama te objavio niz prijevoda s francuskoga, njemačkoga i ruskoga.
Nikola Andrić bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, predsjednik Matice hrvatske i Društva prijatelja Poljske te starješina Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, a 1925. uključio se i u politički život te je dvije godine pomoćnik tadašnjeg ministra prosvjete Stjepana Radića u Beogradu.