Marija Juračić
rekla sam ti da te ne volim
da je s nama gotovo
da ću brzo da prebolim
da sve je bila igra jednoga sanjara
čovjeka bez para
rekla sam ti da si seljačina
majstor opačina
čovjek bez manira
da sve ti treba crtati
da ništa te ne dira
a uporno pada neka siva kiša
neko dijete jeca u noći
tvoje oči skrivaju tugu
i volim ih
i šutnja je tvoja teška
i nju volim
neka harmonika plače u daljini
nisam znala da harmonike plaču
rekla sam ti da ću pokraj tebe proći
kao pored turskog groblja
a ne znam kako se to prolazi
I što to ustvari znači
rekla sam ti da me vuku neki snovi jači
da ne mogu voljeti
jednoga sanjara
čovjeka bez para
a uporno u meni plače neke teška kiša