piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Dvotočje (:) može biti i rečenični i pravopisni znak. Danas ću se malo zadržati na dvotočju kao rečeničnom znaku.
Već znamo da se dvotočje piše ispred upravnog govora. Ali dvotočje se stavlja i ispred onoga dijela rečenice u kojemu se nešto nabraja.
Riječi ili skup riječi koje nabrajamo odvajamo zarezom. Posljednje dvije riječi ne odvajamo zarezom nego umjesto zareza koristimo riječi i, te.
Primjer:
Godišnja doba su: proljeće, ljeto, jesen i zima.
Sviđaju mi se ova imena: Ivan, Ana, Dominik. Marija, Martina, Josipa, Antonija te Domagoj.
Ugledala je: sjenice na granama, lastavice pod strehom, rode na dimnjaku i vrapce na plotu.
Ako ne primjenjujemo riječi i, te tada zadnje riječi također odvajamo zarezom.
Primjer:
Godišnja doba su: proljeće, ljeto, jesen, zima.
Međutim, može se dogoditi da nabrajanje nije dovršeno, da ima još toga što čitatelj može nadopuniti. Što tada učiniti? Tada iza zadnje riječi stavljamo trotočje. Njime prekidamo nabrajanje.
Primjer:
Sviđaju mi se ova imena: Ivan, Ana, Dominik, Marija, Martina, Josipa, Antonija, Domagoj…
Ugledala je: sjenice na granama, lastavice pod strehom, rode na dimnjaku, vrapce na plotu…