tekst: Branka Oreb-Jerković
Ni bura ni nesposobna vlast nisu ništa novo u Dalmaciji. Ali, udruženi u tandem mogu izazvat katastrofu neviđenih razmjera.
Preksinoć smo se mogli uvjeriti koliko malo fali da u jednoj noći ostanemo ko siročad na cesti.
U vatrenom obruču vidjela sam samo vatrogasce bez opreme, stanare Kile s kantama vode i Torcidaše s šalovima Hajduka preko usta.
I dok sam u strahu za ovaj grad tražila šterike i kupovala zalihe vode jer nismo znali što nam nosi noć, opet su mi pred očima bile slike odlaska s malom dicom u sklonište kad su u ratu počele uzbune…Čovjeku se vrate slike već proživljenih nesreća. A danas, u slobodnoj Hrvatskoj očekivao bi više empatije vlasti prema vlastitom narodu. Ma dajte….
Za dlaku smo izbjegli ekološku katastrofu na Karepovcu i eksploziju benzinske pumpe na Smokoviku.
Može Plenković glumit hladni špricer koliko god hoće ali sustav je još jednom zakazao. Koji kufer rade uhljebi u Hrvatskim šumama, Hrvatskim vodama… šta nam rade županijski dobroplaćenici, načelnici u Srinjinama, Tugarima…Mještani nemaju vode za gasit vlastitu okućnicu…
Ako su nesposobni nek’ daju ostavke. A na svoja mista puste ljude koji su golobradi, bez maske i opreme išli na svoju ruku gasit što se još moglo spasit.
Jer, u muci se poznaju junaci.
Tako je: Najavimo mukom kraj ljenosti.Bolje se je mučiti nego biti ljen.
Lijenost je gubitak želje za bilo kakvom djelatnošću, izbjegavanje posla, dužnosti i obveze, služenje načelu inertnosti. Lijen je onaj koji se ne voli podvrgavati radu, zazire od odlučivanja, promjena, napretka i žrtvovanja jer nema razvijen duhovni život. Lijenčine su jednostavno suvišni ljudi,koji druge kritiziraju,kako bi se spustili na njihov nivo.Oni koji rade mukotrpno na bilo kojem poslu,lijenčine ne vole.
Imas pravo gospodjo, uvijek je bilo lakse kritikovati, nego nesto dobro napraviti!!!