TRAŽIM JEDINSTVEN PRAVOPIS

OTVORENO PISMO HRVATSKOJ JAVNOSTI, JEZIKOSLOVCIMA I MINISTRU ŽELJKU JOVANOVIĆU: PROSVJED PROTIV SADAŠNJEG STANJA U HRVATSKOMU PRAVOPISU
piše: Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita
Prosvjedujem protiv sadašnjega nepodnošljiva stanja u hrvatskomu pravopisu kakvo se ne pamti u čitavoj njegovoj povijesti iako je bilo previše nepovoljnih i teških razdoblja kroz koja je prolazio hrvatski jezik i njegov pravopis.

Gotovo je tragično stanje da u jednoj civiliziranoj državi kao što je Hrvatska, s dugom pravopisnom, književnom i kulturnom tradicijom postoji pet pravopisa, a jedini koji ima službeno odobrenje mjerodavna Ministarstva (Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994.) najmanje se rabi i navodi (citira).

Evo i ostalih četiriju pravopisa:

Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber i Školska knjiga, Zagreb, 2001., Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2005., Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., Stjepan Babić, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2010.

Ovomu se popisu može dodati i šesti, moj pravopis, koji ima sve atribute moderna i sustavna pravopisa (Ilija Protuđer, Pravopis, pravogovor, rječnik, Naklada Protuđer, Split, 2010.), ali namjerno nisam htio svoje izdanje nasloviti još jednim hrvatskim pravopisom kako ne bih uvodio još veću zbrku u hrvatsko pravopisno stanje, nego sam ga imenovao priručnikom te još k tomu pridodao cjelinu pravogovora i naslovio ga priručnikom za pravogovor, pravopisna pravila i pravopisni rječnik.

Spomenutih pet pravopisa mogu se svrstati u dvije skupine, inačice ili koncepcije koje se puno ne razlikuju, ali ipak dovoljno da zakompliciraju stanje u praksi – na terenu i da se s tim u svezi ozbiljno i žurno mora nešto poduzeti. Normalno je stanje da jedan jezik može imati više rječnika, više gramatika, više jezičnih savjetnika, ali pravopis mora biti samo jedan!

U svagdašnjemu pisanju i dopisivanju postoje mnoge pravopisne nedoumice pa to svima smeta jer ne znaju kako što napisati.

Zbrka je nastala još 2001. kada se zbog neobjašnjivih razloga i sasvim nepotrebno pojavio Pravopis hrvatskoga jezika, Vladimira Anića i Josipa Silića koji je uz pomoć tadašnje vlasti dobio prešutnu uporabu iako je već sedam godina (od 1994.) postojao službeni odobreni Hrvatski pravopis Babić-Finka-Moguš. Zatim je 2005., 2006. objavljen Hrvatski školski pravopis, Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša kojemu je mjerodavno Ministarstvo dalo preporuku, ali ta preporuka nikoga ne obvezuje i nema snagu odobrenoga službenog pravopisa. Kao protuteža tomu pravopisu 2007. objavljen je Hrvatski pravopis, Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića čime se pravopisno stanje još više zakompliciralo, budući je donio neke novosti u pravopisanju, pa sada ne znademo kako što napisati, primjerice:

Europska unija ili Europska Unija / sveti Ante ili Sveti Ante (za ime sveca) / Osnovna škola ”Miroslav Krleža” ili Osnovna škola Miroslava Krleže ili Osnovna škola ”Miroslava Krleže” / Nagrada ”Ivan Filipović” ili Nagrada Ivana Filipovića ili Nagrada ”Ivana Filipovića” / ne-Hrvat ili nehrvat / kako pisati nastavne predmete biologija ili Biologija / kaže li se za ova dva znaka – crtica i – spojnica ili – crta i – crtica / je li ovo dvotočka : ili dvotočje : / autocesta Zagreb-Rijeka ili autocesta Zagreb – Rijeka ili  autocesta Zagreb – Rijeka /dobro došao ili dobrodošao / tisući ili tisućiti / jesmo li posjetili općinu Sali ili Općinu Sali, grad Zagreb ili Grad Zagreb / Zrinsko-frankopanska ulica ili Zrinskofrankopanska ulica ili Zrinski Frankopanska ulica / zagrebačka filološka škola ili Zagrebačka filološka škola / prof. dr. Stjepko Težak ili Prof. dr. Stjepko Težak / drhćem ili dršćem / strjelica, pogrješka ili strelica, pogreška / zadatci, napitci ili zadaci, napici / ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će ili neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće / nažalost ili na žalost / XX. st. ili 20. st. Ili, kako objasniti učeniku da se naziv gimnazije piše Gimnazija Marka Marulića, dakle velikim početnim slovom gimnazija, a u primjerima bazilika, katedrala, crkva – malim početnim slovom; bazilika Svetoga Petra ili katedrala Svetoga Duje ili crkva Svetoga Marka ili pak prema drugomu pravopisu i riječ svetoga malim; bazilika svetoga Petra ili katedrala svetoga Duje ili crkva svetoga Marka …

Pravopis ponajprije mora biti sustavan, stalan, uhodan, dosljedan, nedvosmislen, jasan, logičan … Dobar je onaj pravopis koji ima dugu uporabu i često se ne mijenja. Istina je i ta da se promjena pravopisa ne čini bez velike muke, ali sadašnje stanje u hrvatskomu pravopisu treba srediti i usustaviti.

Na redu je mjerodavno Ministarstvo koje mora u dogovoru s jezikoslovcima pronaći najsretnije rješenje i odobriti, što znači ozakoniti, jedan jedinstven pravopis na dobrobit svih onih koji pišu. To naravno može biti jedan od sadašnjih pet pravopisa ili pak treba raspisati natječaj za novi pravopis koji mora izlaziti iz bogate hrvatske pravopisne tradicije, njegova jezika i duga vremena pisane riječi u Hrvata, ali bez dvojbi, nedorečenosti i biti logičan te nadasve sustavan.

Bilo bi dobro da prije ulaska u EU dobijemo jedan jedinstven pravopis s jasnom pravopisnom kodificiranom normom čime bismo otklonili mnoge muke i sebi i drugima u sutrašnjoj europskoj zajednici naroda.

Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita
ilija.protuder@st.t-com.hr
Velebitska 73
21 000 Split
098 26 59 26

Split, 22. svibnja 2012.