Sven Adam Ewin
Jutros je u me ušetala
Neka crvena ptica mala;
Pa dok mi sjena ne okraća
Ja pjevam pjesmu crvendaća.
Danju iz vrta i iz šume
Vreli kolovoz uđe u me;
Pa mi u u suton grlo baca
Na simfoniju zrikavaca.
Noću pak tiho u me uđe
Neko pernato tijelo tuđe;
Pa mi iz grla u cik dana
Izlijeće divlji krik fazana.
Uglavnom poslije svega bude
Da sam jedva nalik na ljude.