piše: Marija Juračić
Dvije stvari mrzim iz dna duše: ići liječniku i imati posla s hrvatskom birokracijom. A moram imati s njom posla, jer ga ona nema.
Naime, sav svoj posao prebacuje na moja nejaka, građanska leđa. Izmišlja ga za mene. Namjerno i zlurado. Da mi uništi ljeto. Da mi zagorča život. Da opravda svoje postojanje.
O kući koju smo sagradili još u onim vremenima kada se to činilo pametnim, postoji veća dokumentacija nego o Wikileaksu i Bin Ladenu zajedno. Posljednju smo nedavno debelo platili zbog dogradnje nekoliko kvadratnih metara terase u vlastitom dvorištu.
Cijeli se taj postupak zvao legalizacija. Izrađeni su elaborati, plaćene komisije koje su izašle na teren da bi kuća dobila sve papire, a sada sve to leži na nekoj polici nekakvog državnog ureda, a ja opet pod prijetnjom da će mi se odrezati najveća stopa poreza, ako ne obavim posao naše birokracije, moram kopati po papirima i slati stare podatke za nove hrpe papira.
Već mi je dosta svega!
Kaže mi zet da će se možda naći neupućena budala koja bi mogla kupiti našu nekretninu i tako nas riješiti svraba, a mi, s lovom u džepu put pod kotače pa u neku zemlju u kojoj svatko radi svoj posao.
Već mi je dosta svega!
U normalnom europskm modernom razvijenom demokratskom svijetu.Već sa legalizacijom,lokalne i državne uprave i samouprave znaju.Kolika je kvadratura imovine svakog pojedinačnog građana.Džavni zakoni se poštivaju,ali i obrnuto državni sustav poštiva,građanska ljudska prava.I to na način da se sustavo građanima svima jednako poštom pošalju porezni računi.Ako netko na dvije opomene ne podmiri svoje račune,treći puta dolaze sankcije.