piše: Marija Juračić
Jedan je naš ministar nedavno izjavio da on nije dugoprstić i ja mu vjerujem. Da je dugoprstić, držao bi prste u nečijoj kesi, a ne na stegnu izvjesne dame, ali to bi javnost manje zanimalo, jer na takve slike je već oguglala.
No, ta javnost i taj ministar još nisu svjesni kakve dalekosežne društvene posljedice izaziva njihovo otkrivanje lažnih fotografija.
Fotografiji smo do sada uvijek vjerovali. Sudovi su je uzimali u obzir kao neoboriv dokaz izvjesnog čina, kao korpus delikates, posebnu poslasticu istine u brakorazvodnim parnicama, a nastavnici su je uvrštavali u svoja predavanja kao izvrsno metodsko sredstvo koje će njihovim učenicima govoriti više od tisuću riječi.
Fotografija je značila istinu i vjerodostojnost. A sada je spala samo na svoju umjetničku vrijednost koja se mjeri brojem interakcija na društvenim mrežama. A one su pune lažnih vijesti koje učestalim ponavljanjem postaju istina. Nije li još Mark Twain rekao:“ Laž će tri puta obići svijet, dok istina tek navlači cipele.“
Sada se u našim političkim krugovima vode mudre diskusije, kako doskočiti lažnim vijestima, lažnim fotografijama i te diskusije sve više mirišu na cenzuru, koja se možda namjerno priziva upravo distribucijom lažnih vijesti iz onih izvora koji žele tu cenzuru.
A, možda te lažne vijesti donesu i nešto dobro. Možda je došlo vrijeme sazrijevanja. Čovjek će morati odlučiti kome želi vjerovati. Onim medijskim izvorima koji često donose neprovjerene senzacije, koje manipuliraju ljudskom naivnošću i glađu za nečim bombastičnim, a vijest im već sutradan požuti u septičkoj jami lažnih informacija, ili će svoje povjerenje dati onima koji ga nikada nisu izigrali, koji objavljuju činjenice, a ne pretpostavke.
Došlo je vrijeme medijskog sazrijevanja naroda i njegova će zrelost ili nezrelost odrediti što će dobiti na medijskom tržištu i hoće li svojim izborom pomoći da Istina svojim sporim hodom stigne na odredište.
Upoznali smo mnoge stvari, naše svakodnevlje ispiru potoci otpadnih, ali i novih izvora kao produkt mnogo “razvijene” svijesti i savjesti”. No, na stranu to, jer čovječanstvo već odavno ne zna kamo ide, a na stranu dobar tekst… Inače pratim, Marija, odavno kako se u mrežu koju baciš uhvate dobri komadi. Ugodan ti dan.
Kao što bi rekao Prtenjača: – Ne mogu vjerovati da je netko tako dobro mogao montirati sliku , da izgleda kao prava fotografija…!Ali desi se!