Mato Zlatko Damjanović
Sa svih strana okružena šumom
nagnila se trošna kolebica,
društvo su joj srne i vjetrovi
tiha glazba cvrkutanje ptica.
Stari bagrem na ćošak šljivika
do kolebe moje miris pruža,
vrime prošlo a još uvik raste
kraj duvara kalemita ruža.
Presvetoga srca još na zidu
uramljena nalazi se slika
prid njom baka klečila je često
i molila za didu vojnika.
Što starija to te više volim
stara zgrado mojih uspomena,
dida, baka i svi pređi naši
lipa s tobom živili vremena.
“Popucale štrange i kajasi…”/2003.