Marija Juračić
Zemlja je malo šenula
na bok se okrenula
poželjela drugačije leći
i rijeke su uzvodno počele teći
brboreći.
Zatim se dobrano rastegnula
jer je bole kosti
od starosti.
Jedna je planina mala
cijela u more pala
dignula je plimu
promijenila klimu.
Onda je Zemlja kihnula
Mjesecu doviknula:
Što me gledaš samo
dođi malo amo!
Vulkan je ljuto poskočio
na stijenu se podbočio:
Zar tulum bez mene?
O, lude li žene!
Bez mog vatrometa
nema smaka Svijeta.
A Zemlja se smije
hladne ruke grije
pa se čudom čudi:
gdje nestadoše ljudi?