DOMOLJUBI I DRŽAVNI NEPRIJATELJI

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Komunistička partija u Hrvatskoj, nakon urušavanja komunizma u bivšoj državi, transformirala se u socijal-demokrate i kršćane-demokrate, a svi koji su do jučer bili članovi SK postali su gorljivi  “domoljubi“ i “nacionalisti“. Vrijeme je kasnije pokazalo njihovu pravu narav i njihovo “domoljublje“. Pokazalo je i pokazuje da su hrvatski komunisti sasvim jedna primitivna kategorija komunista koja se nikada nije i koja se ne namjerava iskreno i pošteno baviti hrvatskim problemima i hrvatskom problematikom.
Svjesni snage neoliberalizma i globalizacije brzo i bez puno promišljanja postali su zagovornicima nove totalitarne ideologije, čiji je jedini motiv zgrtanje profita i iza koje stoje multinacionalne kompanije i drugi svjetski centri moći.
Postali su i gorljivi pobornici jednog novog integracijskog procesa zvanog EU-federacija, kojemu je pohlepa za ekonomskoj moći i ekonomskoj kolonizacijom jedan od glavnih pokretača stvaranja EU kao takve.
Nekadašnji kolonijalni imperijalizam danas se očituje kao ekonomski imperijalizam koji čini upravo sve da zadrži stare odnose ekonomske eksploatacije i podčinjavanja. Danas je potpuno jasno kako se to i ostvaruje.
Neokolonijalisti danas tuđe zemlje osvajaju suptilnije, ne osvaja se teritorij, već tržište. Na taj način kolonijalisti formiraju svoju ekonomsku zonu utjecaja.
Da bi se to postiglo, da bi se tuđe zemlje mogle iskorištavati, da bi ih se pretvorilo u koloniju mora im se uzeti suverenitet.
Jedna federalno uređena Europa postat će suverenom, takav savez imat će oznaku države, ograničit će svoje članice voljom središnje vlasti i bez obzira kakvu one sebi titulu ostavile, neće više biti suverene, nego samo više ili manje samoupravne pokrajine te nove složene države.
Taj projekt zvan EU nedvojbeno ima za cilj svekoliku dominaciju najrazvijenijih i najbogatijih država Zapadne Europe. Takva EU svakako odgovara i interesima jakih financijskih centara, moćnih kompanija, naftaških i bankarskih krugova moćnog Zapada.
Oživotvorenje ideje EU predstavlja renesansno razdoblje za moćne EU korporacije, jer pravila i zakoni slobodnog tržišta, opća liberalizacija trgovine i uklanjanje trgovinskih barijera daju im slobodu i širok prostor djelovanja.
Njihovi interesi kreću se i poklapaju i sa interesima njihovih matičnih država. Moćne korporacije, kao takve, jedan su od glavnih instrumenata neokolonijalizma i neokolonijalističke eksploatacije
Taj prikriveni grabežljivi oblik vladanja oslanja se u pravilu na “domoljube“ tj. na bogatu elitu, na ekonomske i političke vrhove podčinjenih zemalja. Preko njih i preko svojih kompanija osvajaju izvore bogatstava i glavne grane privrede, kako bi mogli utjecati, pa i određivati politički, gospodarski i sav razvoj zemlje. Stanje pred eventualni ulazak u EU jasno nam pokazuje da je taj grabežljivi i prikriveni način vladanja kod nas već na djelu, te da će on ulaskom u uniju tek doživjeti svoj vrhunac.
Stanje u kojem se danas nalazi RH i hrvatsko društvo govori da je kod nas korporativizam dobro uzeo maha. Naime, prostor uključenosti običnih građana u politička zbivanja sasvim se ukinuo, građane se isključilo i marginaliziralo. Sustavno se ukidaju prava radnicima, radničke zajednice i udruge kao da ne postoje, kapital se prebacuje u ruke onih koji ga kontroliraju a ne onih koji privređuju.
Korporacije su onaj instrument koji određuje minimalne i maksimalne plaće, broj radnih sati, proizvodne procese. Hrvatsko radništvo pretvoreno je u korporacijsko oruđe, u roblje. Kontroliraju se i cenzuriraju masovni mediji.
Hrvatska je danas stoga nehumano i neuspješno društvo u kojem ne postoji solidarnost i jednakost i u kojem vlada socijalna nevolja i suprotnosti. U kojem vlada siromaštvo, prosjaštvo i ropstvo.
To pokazuje da  hrvatske elite, ekonomski i politički vrhovi već sada štite interese eksploatatora a ne vlastiti narod od eksploatacije. U  tome prednjače politički vrhovi, nekadašnji komunisti, danas gorljivi “domoljubi“, a sve s opravdanjem, da je to u svrhu “boljeg društva“ i “novog čovjeka“ Zašto je tome tako i što ih je to toliko potaklo,da jednu lošu ideologiju zamijene jednako lošom?
Svoje preobraćenje mnogi opravdavaju i tumače činjenicom da kapitalizam u čovjeku vidi potrošača dobara , što potiče proizvodnju, a Marxizam također naglašava proizvodnju. Kao sve se obrće oko proizvodnje i potrošnje, te je glavni cilj i jednima i drugima stvoriti uvjete rasta jednog i drugog, da bi se došlo do ispunjenja čovjekove biti.
Nakon što se komunizam urušio došli su do saznanja da je kapitalistička alternativa – privatizacija i rušenje nacionalnih barijera – jedini put do cilja.
Stoga danas ne čudi činjenica da se Milanovićevi socijaldemokrati više ne zauzimaju za socijalu, da ne brane interese radništva, interese slabih i siromašnih, da su napuštena načela socijalne skrbi.
Te vrijednosti i vladajuća stranka odavno je napustila, a paradoksalno je da je borba za te vrijednosti, pripala danas velikim dijelom nacionalističkoj desnici.
Umjesto da se bore i odupiru globalnom proizvodno-potrošačkom niveliranju vrednota, da štite našu raznolikost, kulturu, posebnost, jezik i predaju, jer su to obilježja među onima koja čine čovjeka čovjekom, oni sve što diše nacionalno gotovo da proglašavaju neprijateljem države, koji ugrožava hrvatske državne i nacionalne interese.
S druge strane te interese konstantno i svjesno sami i na perfidan način dovode u pitanje. Gorljivo zagovaraju europeizam, internacionalizam, jednu novu ideologiju, jednu jedinstvenu Europu, kojoj je konačni cilj i plan širiti se i izvan Europe i to ne samo na područje Turske.
Po jednima i po drugima stoga je nacionalno i nacionalizam u modernom svijetu ekonomski besmisao, jer u uvjetima globalizacije, kao, nijedna zemlja ne može voditi nezavisnu ekonomsku politiku.
Kao takvi pogodan su partner međunarodnim korporacijama, koje da bi ostvarile svoje ciljeve i ciljeve matičnih zemalja, te progurali svoje i njihove argumente običnom svijetu ulažu znatna sredstva da diskreditiraju i miniziraju nacionalne pokrete i samu ideju nacionalne države kao zastarjelu i zaostalu.
Nekadašnji hrvatski komunisti danas sa globalističkim kapitalizmom čine jednu ujedinjenu frontu koja u hrvatskome nacionalizmu vidi svog glavnog neprijatelja. Ruku pod ruku s korporacijama vode borbu protiv nacionalista-domoljuba, jer oni su glavni izvor otpora protiv rasprodaje nacionalnih bogatstava.
Kapitalističke korporacije su te koje danas umnogome financiraju nekadašnju komunističku ljevicu i veliki dio medija, kako bi potpomogle njihovu izdajničku borbu potkopavanja nacionalne države i borbu protiv nacionalnih nastojanja da se Hrvatska zaštiti od grabežljivosti stranih korporacija i moćnog imperijalizma.
Tvrdnje i uvjeravanja SDP-a i HDZ-a kako u postojećim svjetskim političkim i gospodarskim uvjetima nema alternativnog rješenja znači samo jedno, a to je,da svaka druga politika ugrožava kredite, a gubitak kredita i potpore stranih moćnika može dovesti do gubitka vlasti, odnosno mogućnosti ne dolaska na vlast.
Stoga jedni i drugi zdušno zagovaraju, globalizam, neoliberalizam, europeizam.
Stoga zagovaraju i stoga je bespogovorna njihova  “suradnja s međunarodnom zajednicom “.
To u konačnici znači neprijateljsko i izdajničko djelovanje spram vlastitog naroda, znači rad protiv hrvatske države, njene samostalnosti, njenog suvereniteta i nezavisnosti.
Rad kakav god bio zaslužuje plaću, zaslužuje nagradu i ako hrvatski narod ne uzmogne djelotvorno “nagraditi“ dosadašnju politiku svojih “domoljuba“ prava plaća i nagrada neće izostati, jer Bog je pravedan gospodar, koji na kraju svakome dade što mu pripada.
Svakome plati prema njegovom djelu. ( Otk 22,12 ).