NACIONALIST IZ PRAGMATIČNIH RAZLOGA

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Fašizam, boljševizam, nacizam i komunizam su smeće dvadesetog stoljeća a hrvatski narod žrtva je i jednog i drugog ( Tomislav Karamarko ).
Te ideologije dvadesetog stoljeća bile su i više od smeća. Bili su to sustavi zla u kojima su se nijekale sve slobode i dostojanstva čovjeka. To su bili sustavi ropstva i robovanja, sustavi u kojima se razaralo čovjeka i svijet.
Redom moćni protivnici demokracije i slobode ti sustavi svjesno su vršili grešna djela, a temelj za“ bolje“ bilo im je zlo.
Od tih ideologija zla čovječanstvo danas nije puno odmaklo.
Današnji proces i ideja globalizacije,  (rođeni kao spasonosno rješenje u onome trenutku kad se kapitalizam našao u fazi kad više nije mogao ponuditi nikakva nova rješenja za svoj spas), nastavak je proizvođenja zla, koje primjenjuje moderne metode moći s namjerom podčinjavanja drugih.
U toj ideologiji nema mjesta slobodi, ona ne podnosi slobodnog čovjeka, ona porobljava, stvarajući iluziju slobode. Teži uspostavljanju kontrole nad životima ljudi a takva vrsta terora prihvaća se bez otpora, dobrovoljno, čak kao navodno proširenje slobode.
Želi čovjeka kojeg će zanimati samo profit, interes, osobno zadovoljstvo i sve ono što niječe duh.
Stvara dehumaniziranog čovjeka koji živi samo iz razloga da zadovolji svoje nagonske potrebe, da proizvodi i troši, da ga materijalno fokusira u privatnu sferu, da ga se odvlači od javnog života i potiče na pomirljivost.
Nema tu ljepote i dostojanstva života, to se odbacuje kao neprihvatljivo, baš kao i moral i moralnost. Globalizam teži društvu nemorala i nemoralnosti a to ne smije biti najvažnija ljudska težnja.
Po Einsteinu, najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju i jedino ona može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.
Globalizacija je ideologija koja remeti red stvari te zlo, koje joj je odlika, naziva dobrim a dobro zlim. Ona je pokazatelj, da čovjek uz sva tehnološka i druga postignuća i dostignuća, uz dosegnuti “visoki stupanj civilizacije“ nije u stanju izgraditi savršeno društvo, da neprestano stvara društva mržnje, nepravde, laži, ropstva, patnje, da neprestano proizvodi zlo, da je zasužnjen zlom i živi u zlu. Da je u njemu premalo dobra, bez kojeg nikada neće moći svladati zlo u sebi i oko sebe. ( Rim 12,21)
Do dobra se ne dolazi pristajući uz zlo, niti je čovječno i ljudski jedno zlo osuđivati a uz drugo pristajati.
To što je ministar Karamarko osudio ideologije prošlog stoljeća a pristaša je današnje ideologije zla može se protumačiti na načine da je to ili licemjerno pretvaranje ili je ministar “odlutao“ od istine i živi u zabludi.
Ako je ovo potonje tada se svakome nameće dužnost da vrati zabludjelog grešnika što je odlutao daleko od istine ( Jak 5,20).
Pravu istinu o novoj ideologiji govori činjenica, da je u svijetu nejednakosti, siromaštva, nerazvijenosti, gladi, bolesti više nego ikad. Milijarde ljudi gladuje, tisuće i tisuće ih dnevno umire od gladi.
Nezaposlenost u svijetu je u porastu, ne ispunjavaju se osnovni zahtjevi radničkih sindikata, sve su lošiji uvjeti rada. Profitiraju bogate zemlje, za kojima većina svijeta zaostaje, postaju sve bogatije a ostatak svijeta živi na rubu egzistencije.
Ideja globalizacije i projekt globalnog kapitalizma slobodnog tržišta upravo ima svrhu i cilj gospodarsku i političku dominaciju najbogatijih država, svjetske oligarhije i bogatih kompanija. Smatra se kako su WTO, Svjetska banka, MMF i niz drugih organizacija operativa za ostvarenje ovakvog svjetskog poretka.
Postoje tumačenja, da su te institucije ujedno i naddržavne institucije u procesu globalizacije što, u tom slučaju, upućuje na logičan zaključak, da su pod utjecajem procesa globalizacije upitni pojmovi autonomije i suverenosti.
U tom slučaju globalizacija ujedno znači i denacionalizacija. Ta denacionalizacija zapravo se i odvija na sociokulturnom i političkom polju i takvi procesi dovode u pitanje funkciju nacije-države, koja time počinje gubiti pojam nacionalnog a i svoju prvobitnu funkciju samostalnog odlučivanja. Gubi se autonomija-suverenitet.
To otvara prostora  imperijalističkim težnjama moćnih i velikih sila za kolonizaciju bez oružja i ako je do jučer bilo uvriježeno mišljenje, kako je imperijalizam najveći stadij kapitalizma, onda se danas može reći, da je globalizacija najveći stadij imperijalizma.
Značenje procesa globalizacije u Hrvatskoj je proces integracije Hrvatske u EU.
Što se tiče projekta Ujedinjene Europe, kako se to danas pokazuje, taj projekt samo je interes i potreba najbogatijih, najrazvijenijih i najmoćnijih država u njoj, koje su takvima postale velikim dijelom na račun kolonizacije siromašnih i nerazvijenih zemalja.
EU hoće Hrvatsku, ona je želi ukopčati i priključiti, ali sa što manje nezavisnosti kako bi mogla biti što bolje iskorištena. Europu zanima Slavonska ravnica, šume, izvori pitke vode, obala sa otocima i pomorsko dobro Hrvatske.
Stoga i inzistiraju da se što prije srede gruntovnice, zemljišne knjige, pravosuđe.
Ne zanima ih naš razvoj, naša industrija, ona bi im mogla konkurirati, nju treba uništiti. Kroz financijska zaduživanja bacili su nas na koljena, a kad potpuno padnemo integrirat će nas i doći s kovčezima novca pa će sve vrijedno kroz kratko vrijeme za malo novca promijeniti vlasnika
U svojoj politici prema RH jasna je namjera EU da se hrvatskoj državi i hrvatskome narodu stalno nametne satelitska i poslušna vlada koja će bez smetnje izvršavati sve što Bruxelles zahtijeva.
To potvrđuje činjenica da i aktualna vlast i oporba na čelu sa SDP-om čine sve kako bi ugodili Europi i da hrvatskome narodu europejstvo i samu EU učini milijom od njihove težnje da ostanu Hrvati u svojoj nezavisnoj i suverenoj državi. Za provođenje svoje politike EU je sebi osigurala apsolutno pouzdane ljude i na vlasti i u oporbi,  koji svoje izdajničke namjere vješto kriju pred narodom.
Kao što je to i danas i kroz svoju povijest, hrvatski narod često je puta bio varan po svojim predstavnicima. Zadnja takva prevara bila je federalna Jugoslavija.
Novom integracijskom procesu ideološka supstancija, odnosno bitnost, nije jugoslavenstvo, nego mu je to europejstvo. Kao i svaki ideološki proces tako i taj ne može teći i biti ostvaren ako ne rezultira zatiranjem postojećeg. Stoga je zahtjev ideološke bitnosti europejstva zatiranje ideološke bitnosti hrvatstva, jednako kao što je to bio zahtjev i ideološke bitnosti jugoslavenstva, koja je kao i ova današnja, logično bila protivna ideološkoj bitnosti hrvatstva.
U tom procesu sudjeluje i ministar Karamarko, kojeg mnogi mediji svrstavaju u krug hrvatskih nacionalista.
Karamarko je veliki zagovornik EU i globalizma- ideologije zla, kojoj je, i tome zahvaljujući, hrvatski narod postao žrtva. To su  i mnogi drugi HDZ-ovi “nacionalisti“ koji su “nacionalistima“ postali u devedesetima, ali kako se to danas očituje u nacionaliste su se transformirali iz pragmatičnih a ne idejnih razloga. Nisu li iz istih razloga postali i pobornici nove ideologije i novog ideološkog procesa ?
Nacionalist-domoljub ne brblja o integracijama, o zajedničkim interesima nacija, on će jasno reći, kako je nama dosta integracija i “zajedničkih interesa“ , reći će da je naš interes jedan i jedinstven: slobodna hrvatska država i slobodan Hrvat u svojoj državi.
Sve drugo je laž, prevara i tuđi interes, jednom austrijski, drugi put mađarski, treći put srpski a danas svačiji.
Istinski hrvatski nacionalist bori se za uklanjanje svih nedostataka koji koče slobode i socijalne pravde i u tom slučaju bori se za promjenu sistema i svih onih koji su tuđe diktature i totalitarne pothvate zamijenili vlastitima.
Ne naređuje premlaćivanje Hrvata koji “preskaču ograde“ i ne služi onima koji su figure u rukama zla, koji rade protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.