U Hildenu, gradu u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija će od 19. 10. do 04.11.2017. godine, biti predstavljen Kristijan Sekulić, akademski slikar hrvatskog podrijetla iz Novoga Sada.
Sekulić će bit predstavljen na izložbi naslova: “Izvori europske kulture od Antike do današnjice”.
Otvaranje izložbe je 19.10. u 19:30 sati u Gradskoj galeriji, na adresi: Mittelstrasse 40, Hilden. Ulaz je slobodan.
Kristijan Sekulić je akademski slikar rođen 27. veljače 1969. godine. Trenutačno živi i radi u Novom Sadu i Petrovaradinu. Osim što slika, postavlja ukrasne mozaike i ambijentalne dekoracije te restaurira materijale u drvetu.
Rođen je u Novom Sadu, gdje je odrastao i gdje se školovao. Završio Srednju umjetničku školu »Bogdan Šuput«, smjer dizajn grafike. Slikarstvom se bavi od 1979. godine. Poslije toga, od devedesetih, bio je u svojevrsnom egzilu po različitim mjestima u Europi,, od 1992. do 1994. živio je i radio u Pragu, Beču i Budimpešti, od 1993. do 1999. godine živio je i radio u Petrovaradinu, Novom Sadu, Pragu, Beču, Cetinju i Gőttingenu.
U Pragu je radio kao instruktor crtanja i slikanja u American International School Hillside. Od 1994. do 1996. godine. Bio je asistent scenografa na TVNS kao vanjski suradnik honorarno je surađivao s Nezavisnim, za koji je crtao strip »Lala« s antiratnim i antirežimskim porukama. Razdoblje od od 1999. do 2004. proveo je u Njemačkoj gdje je uz manje prekide živio i radio u Göttingenu, a potom u Mellingenu i Solothurnu (Švicarska), gdje je uspješno djelovao.
Koncem tih devedesetih ponovno vratio se u Novi Sad na poziv msgr. Stjepana Milera, nakon čega je nastao serijal u svetištu Gospe Snježne. Iz tog vremena datira duhovita anegdota s njegovim duhovnikom u Petrovaradinu vlč. Markom Kljajićem, kad ga je Kljajić pitao zašto ga nema u crkvi, na što mu je Sekulić odgovorio da se moli Bogu više nego on, zbog nestabilne skele na kojoj radi u crkvi.
Premda je Novosađanin, vrlo je vezan uz Suboticu, koju je nazvao sebi dragim gradom, gradom s jakom hrvatskom zajednicom. Svojedobno je sudjelovao na likovnim kolonijama HKC-a “Bunjevačko kolo” i drugih slikarskih kolonija i simpozija, kako domaćih tako i međunarodnih. U međuvremenu sa suradnicima osnovao je udrugu ‘Cro Art’, čiji je član. Član je HKPD »Jelačić« iz Petrovaradina.
Izlagao je na 18 samostalnih i 16 skupnih izložaba, među ostalim u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici, Američkom kutku u Novom Sadu, u prostorijama Talijanskog kulturnog centra »Il Belpaese« u Petrovaradinu…
Radio je u Poljskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, te u Švicarskoj, stekavši veliko iskustvo. Povratkom u domovinu, okrenuo se sakralnim temama. Postao je poznat po serijalu slika u svetištu Gospe Snježne na Tekijama koji je oslikao po povratku u domovinu (na srednjem dijelu stropa svetišta Gospe Snježne na Tekijama serijal slika iz ciklusa Slavnih otajstava krunice, kao i veliku scenu bitke kod Petrovaradina 1716.), Za dobivanje posla u Petrovaradinu, oslikavanje crkve Snježne Gospe prodonio je nastup na međunarodnoj likovnoj koloniji u Petrovaradinu »Kapije Europe Tekije«, gdje je uradio dvije slike u čast princa Eugena Savojskoga i Snježne Gospe.
Slika u tehnici ulja na platnu, kombiniranog ulja i različite tematike, ali najdraži su mu, vojvođanski motivi, no upušta se i u antičke motive (ciklus Antika nova), prikaze čari pustinja, ljepota i snaga konja, tajnovitost Atlantide, rimskih galija, starih gradova, kipova, “ali je ipak nekako sve okrenuto Mediteranu i kolijevci civilizacije i završava se bijelim konjem, simbolom čistote«”. Budući da su mu dugo vremena teme bile salaši, ravnica, a želići izaći ljudima u susret da tematski bude interesantno i intrigantno, a ne dosadno, odlučio je malo izaći iz tog kalupa te staviti naglasak na jedan jugozapadni prostor SAD-a, na pustinje koje ga “fasciniraju zbog bogatstva boja, kamena, topline”.