tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
Zagreb/ 17. rujna ove godine. Prije olujnih i teških oblaka, nebo iznad Zagreba sličilo je ljudskoj duši ogrnutoj tugom, boli i neizvjesnošću. Tisuća pitanja bez odgovora.
foto: Ivan Juroš
Zagreb/ 17. rujna ove godine. Prije olujnih i teških oblaka, nebo iznad Zagreba sličilo je ljudskoj duši ogrnutoj tugom, boli i neizvjesnošću. Tisuća pitanja bez odgovora.
A kada se oblaci raziđu, nebo je opet čisto, jasno i plavo. Čini se, nikada nije bilo modrije. Baš kao što poslije boli i tuge, radost i veselje dobivaju još više na svojoj snazi. Sreća se množi, radost uvećava, veselje višestruko dijeli.
Jer:
Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol. (I. Cankar)
A poslije svega oblaci netragom otplove dalekim nebom i opet sve krene normalnom životnom kolotečinom.
..
