Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP
Moj Junak sad ima pomoć, ove godine je dobio asistenticu.
Prešli smo stepenicu više i želimo pobijediti sve prepreke uz pomoć osobe koja je za to školovana.
Iako svi koji su upoznali moga dječaka ostaju u čudu što on treba asistenta, ja svaki put ponavljam da neke stvari on ne može sam jer pruža otpor.
Nekada jednostavno sjedi pod satom a ne zapiše ni jednu rečenicu, ili ne napravi zadatke koji su zadani na ploči.
Tada uskače asistentica koja ga potiče na rad, bilježi njegove mudrosti i šalje mi redovito izvješće o ponašanju moga Junaka.
Hvala joj od srca na pomoći, uspjeh je vidljiv i to mi je najvažnije.
Ove godine na svijet su došla dva nova Junaka, jedan pred sami Uskrs,a drugi prije par dana. Obojica nose biblijska, snažna imena. Ipak, nejaki su i moraju se boriti za svoj mali život.
Rođenje prvog dječaka, podsjetio me na moj prvi porod, kada je Junakov brat bio na pedijatriji radi krvarenja u mozgu.
Ja, mlada majka, šokirana i zbunjena novonastalom situacijom, imala sam podršku moje majke koja je u svakom trenutku uskakala i borila se za mene i moju bebu.
Dvadeset dana trajala je hospitalizacija a nakon toga vježbice i kontrole kod specijaliste.
Prošlo je to sve ali uvijek se pitam zar je trebalo baš tako biti, zar se to baš meni moralo dogoditi?!
Neke majke se i ne mogu boriti s teškoćama. To sam vidjela već prvih dana u bolnici, kada je jedna majka pala u depresiju, a djevojčica, zdrava, lijepa, ležala s djecom koja su bila bolesna.
To su teške sudbine, ipak, pojedinačne i rijetke.
Vjerujem da ovi moji mali junaci imaju majke koje će svoje medalje dobiti s prvim osmjehom svoga djeteta. To je najveća nagrada i utjeha za sve tuge koje su one podnijele.
Majkama i očevima djece koja su pri porodu doživjela stres treba posebna pažnja i samo lijepe riječi, ne treba ih puno pitati, zašto i kako.
Treba im podrška sviju nas i molitva da ostanu hrabri, jer u ovim situacijama to je najbitnije.
Moja majka mi je bila najbolji učitelj, učitelj pun suosjećanje i naustrašivosti. Ukoliko je ljubav slatka poput cvijeta, onda je moja majka taj slatki cvijet ljubavi. (Robert Frost)