Vrijeme došašća i sjećanje na divne trenutke… uzvišene… tada napisah… hvala vam dragi prijatelju Roko Dobra… nema ga više među nama… ostala je uspomena na čovjeka, pjesnika… ostali su njegovi soneti i neizbrisiva slika njegova lika… bio je i ostao pjesnik vječnosti..22. srpnja 2014 · Zadar, ·
Dijana Jelčić-Starčević po zanimanju je terapeutkinja, a po vokaciji – pjesnikinja, koja je, uz svoj nadahnuti pjesnički prvijenac „Odakle dolazi ljepota“, s popratnim tekstom hrvatskog velikana poetske riječi Jure Kaštelana, nedavno objavila i svoju drugu čudesno lijepu lirsko-poetsku zbirku-sagu s naslovom „Mostovi pod kojima se budim“.
U svojstvu blogera Sjaj Oriona, susreo sam je prije koju godinu na prijatelja mi i pjesnika Ivana Vidovića blogu „Maslinapjesma – loza“, pa, nakon što su me njeni komentari, pisani, rekao bih, manirom vrhunske liričnosti, pohrlio sam joj na blog „Dinajina sjećanja“ i, naravno, oduševio se zatečenim. Tako smo se, gladni ljepote, posjećivali i komentarima se međusobno uvažavali – koliko smo kad mogli i dospjeli, s obzirom na vrijeme i raspoloženje u nama. Ali, neminovno je netom izrečenomu pridodati da je njeno, Dijanino, pisanje, ustvari, stvaranje, odnosno pjesničko stvaralaštvo – pjevanje poezije. Jer, i njena naoko proza – pjesme su u prozi; dakle isključivo ljepota pisane riječi.
A, evo, i što nam je, svjesna svoje posebnosti i svog poslanja ispod zvijezda, o svom pisanju sama poetesa Dijana Jelčić saopćila:
„U ovom virtualnom univerzumu slažem tekstove koje pišem, od kako znam za sebe, oni zrcale naš život i prije našeg vremena; u njima se ogledaju sva naša zajednička previranja, naše tuge, naši strahovi, naša sreća i naša ljubav“.
Kao rezultat ovog nam druženja i uvažavanja, počastili smo se i sonetima:
ĆUTJET ĆEŠ LJUBAV …
Dijani Jelčić-Starčević
da bi se dušu opilo ljepotom
iz njena srca valja piti riječi
jer svaka je pjev i svaka liječi
a ne stigneš li opet si za plotom
ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom
izdrži srce i kad je kraj svijeći
svjetlost će zgasnut i ti ćeš puzeći
tminom ogrnut skroz zalutat potom
ali ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si
časne i tople s nebom udružene
eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi
i kada plane grimiz predvečerja
ćutjet ćeš ljubav što te sretnog nosi
Odano vaš Roko Dobra
(Zadar, 28. 11. 2012.)
A evo i uzvraćena mi Dijanina soneta:
“Dobro vam jutro, dragi Roko! Jutros sam umjesto u čizmici u srcu pronašla darak za vas – ostavio mi ga sveti Nikola. Evo mog pokušaja odgovoriti vam mojim prvim ‘sonetom’ na vašu dobrotu”:
Cvijet Rokova pera ne vene,
melem stiha u srcu rane vida,
sonetom uranja u duše snene,
tješi kada um tužni jecaj rida.
Kad val pučine obalom vlada,
kad orgulje vapaj mora čuju,
a morska vila elegiju sklada,
Rokovi soneti o ljepoti snuju.
Erato mu u dušu poetiku toći
Muze mu srce od zime brane
tkaju tkivo pjesničke moći.
Cijeli svijet u srce mu stane;
svi sretni dani i lazurne noći,
pa ljubav sonetom osvane
Dijana Jelčić-Starčević