piše: Marija Juračić
Počela me zabrinjavati moja obitelj. Umjesto da se, kao većina poštenih građana Lijepe Naše, čvrsto politički odredimo, mi smo odabrali biti blaga opozicija. Uvijek i prema svakoj vlasti.
Nikako ne možemo shvatiti tko su zapravo Lijevi, a tko Desni.
Jasan nam je samo povijesni kriterij njihove podjele, a sve ostalo strpasmo u jedan lonac -papazjaniju. Rekao bi moj susjed Istrijan: “Sve vam je to ista pašta.“
Kad smo već kod mog obiteljskog resora – lonca, razmišljam, što kuhati i kakve delicije spremiti za blagdane koji su već odškrinuli vrata. Računam koliko love trebamo potrošiti. Ako ne znam ja, zna Vlada. Zna ona to u lipu. Zapravo, znaju oni koje ona plaća da bi to znali. Već su nekoliko puta službeno objavili da će hrvatski građani tijekom ovih blagdana potrošiti 12,5 milijardi kuna. Ne znam jesu li u tu računicu ubrojili i trošak onog odbjeglog tajkuna, ali što za malo? Aquila non capit muscas.
E sad, kako smo mi u obitelji uvijek blaga opozicija, odlučili smo pomrsiti Vladinu računicu. Idemo oštro. Na prvu loptu. Krešemo troškove. Drastično. Ja neću dobiti novu tavu za palačinke, koja bi, kao, trebala biti osoban dar, kći neće dobiti novi šal, zet čarape, a unuk loptu.
Ha, ha, pomrsit ćemo mi toj Vladi račune. Neće ona brojati naše kune. Nema darova ni za užu, a kamoli za širu obitelj i prijatelje. I svečana će trpeza biti skromna, svakodnevna.
E sad, kad smo sve lijepo dogovorili, mogu u miru razmisliti, što kupiti mojima za blagdan?
Ha ha, sad ste me nasmijali 🙂
“Sve vam je to ista pašta.“
Svi su oni rođeni u bivšem režimu, išli zajedno u istu školu, zajedno studirali.Zajedno se druže pa ni pašta ne može biti drugačija.Ha, ha, pomrsit ćemo mi toj Vladi račune. Neće ona brojati naše kune. Nema darova ni za užu, a kamoli za širu obitelj i prijatelje.Nada zadnja umire.