Vinko Pavić
Još dok su u moje snove
Udarale dječačke igre,
A utrobu budila žudnja
Za šećernom kockicom,
Upamtio sam te, krhku i blijedu
U hladu cedrove krošnje
Pod kojom se tvoja šarena haljinica
Igrala svjetlošću svemira.
A ja sam bez daha, morao šutjeti,
Da vjetar ne bi probudio zeleno lišće
I otjerao plave leptire
S tvoje pripijene haljinice
Pod kojom su rasute zvijezde
Skrivale pupoljke
Što se cvjetovima razlažu
U mirise ranog proljeća.
Kad se razdanilo u momačka gola ljeta,
A ja odbolovao djetinjstvo,
Tražio sam dolične riječi
Za moje skitničke poglede,
Sanjive od žudnje za plavim leptirima
S tvoje kratke haljine.
I to kasno ljeto,
Leptiri su već grozničavo skidali pupoljke
Sa svojih nesuzdržljivih krila
I letjeli beskrajnim dubinama
Glasnih otkucaja zaljubljenog srca
Pretačući svoje boje
U banalne stihove
O vječnim i neprolaznim ljubavima.
Subscribe
0 Comments