POKLANJAM SVOJE SIROMAŠTVO

Iz naše arhive/ objavljeno 24.03.3016.

Vinko Pavić
Ima li poštenih nalaznika
Izgubljenih duša
Da poklonim svoje siromaštvo
I svoje nade
I budem stih u pjesmi
Koja ne umire
Ko vino u krvotoku
U kom je svaka kap
Triput pretočena.

Htjedoh se pretopiti
U pticu slobodnih krila,
Ali zid između svijeta i mene
Nadvio željezne ruke,
A ja sunovraćen u prazninu
Prebrzo stigoh do ruba,
A htio sam bezbrižan do kraja zemlje
U nedirnute poljane
Gdje obitava vrijeme
I gdje se zvijezde nikada ne gase.