tekst: Slavica Jurčić
„Vraćam se“, govori Marko svojim kolegama na popodnevnoj kavi. Jedino Magda reagira burno i ljutito.
„A zašto, znaš i sam da tamo nije tvoje mjesto, ti si za njih otpadnik. Sjećaš li se kako su tvoju mamu mučili?“
„Da, ali baš zato idem da im vratim za svu sramoti koju je ona trpjela.“
Trpio je i on ali sada ide podignute glave.
Marko je upravo završio sa svojim školovanjem za liječnika i prvo radno mjesto je dobio baš u rodnom mjestu svoje majke. Ona je Marka rodila vanbračno i nikada on nije od nje saznao tko mu je otac
Selo k´o selo, okrutno i ljuto na siroticu koja je i od obitelji bila prognana u staru potleušicu, nudili su joj najgore poslove, a kada je Marko malo narastao, trpio je uvrede svih ljudi u selu.
Od najgorih je bio Grga koji je njegovu majku zvao u vinograd i u berbu šljiva, cijeli dan bi ju nazivao pogrdnim imenima a tako i Marka koji je radio brzo i marljivo samo da majka više novaca dobije.
Vraćajući se u selo, primijetio je da su izgradili novi mjesni dom, crkva je imala novi lijepi zvonik, i kuće su bile ljepše, a cesta asfaltirana.
U mjesnom domu ga je primio mladi načelnik i pokazao mu uređenu ordinaciju, te ga i odveo na kat gdje je bila garsonijera za učitelja i liječnika. Sve je bilo lijepo i novo, nije bilo prigovora.
Već idući dan Marko se upoznao s medicinskom sestrom i ona mu je sve objasnila o pacijentima, rekla mu je da se udala u ovo selo i živi tu s obitelji.
Taj dan je primio oko dvadeset pacijenata, većinom starijih s kroničnim bolestima, a pred kraj radnog vremena sestra mu je rekla da imaju ženu koja leži nepokretna i trebaju ju obići.
Sestra je nešto i dometnula ali Marko je ukočeno stajao kraj auta jer su bili pred Grginom kućom, koja je oronula i nije se poznalo da je tu nekada živio jedan od bogatijih ljudi u kraju.
Ulaskom u kuću osjetio se vonj ustajalosti. Sestra je dala Marku masku i rukavice i bez najave ušla u sobicu u kojoj je ležala bolesnica.
Grga je sjedio za stolom a ženica je ležala u krevetu. Po očima i nosu vidjelo se da je pijan. Naime, on se kasno oženio a mlada ženica se slomila pod obijesnim Grgom koji ju je svaki dan zlostavljao.
Imali su samo jednu kćer koja je sada imala 18 godina i trenutno nije bila kod kuće, završavala je srednju školu.
Prizor koji je zatekao jako ga je naljutio. Žena je bila zapuštena i on je odlučio prijaviti slučaj centru za socijalni rad. Prišao je stolu i uhvatio Grgu za vrat, protresao ga i dreknuo.
“Otrijezni se i počni živjeti kao čovjek a ne kao životinja.” Grga ga je pogledao i trgao se malo zbunjen ali sila i bijes koji ga drži izlaze iz njega.
“Ti si onaj, kopile njeno”, sikće ljuto poput guje Grga.
Marko se uspravi i ponosno reče: “Da ja sam svoje majke sin, moja majka je za mene bila i ostala najbolja na svijetu”.
Muk i napetost je u kući tada nastao a žena koja je ležala u krevetu zausti Grgi: “Eto ti sina, bijedo od čovjeka.“
Tada se Marku zavrti u glavi i sestra ga izvede te ga vrati u njegov stan.
Sve godina koje je majku ispitivao i tražio da mu prizna tko mu je otac, ona je šutjela. Na samrti mu je rekla: “Bolje da ne znaš”.
Od tada je prošlo dosta godina. Marko je osnovao obitelj, sagradio svoj dom, upoznao polusestru, ali s ocem nije pričao.
Mučilo ga je što je na teži način saznao za oca ali je shvatio da taj otac nije bio važan za njegov opstanak.
Shvatio je da sve što mu je u životu trebalo dobio je od svoje majke. Ona mu je pružila ljubav i snagu da živi život dostojan čovjeka.