PIŠI NAN, SINE

Ivan Dobra Žirjanin
Piši, piši nan, sine!
Je l’ ti srce jošće vene?
Piši nan iz daljine
i ka’ su ti zore crne.

Kako ti je tamo sada?
Je li mir u tvojoj duši?
Je l’ ti često suza pada?
Je l’ te bol u grlu guši?

Sitiš li se ikad nas?
I moreš li sam još biti?
Je l’ u piću išćeš spas?
Neće li te to ubiti?!

Da li ti se kada javlja
u mislima naša slika?
Sve nan piši sporad zdravlja.
O, vazda si naša dika!

Otac, mati, paćenici,
uzdaju se tebi stalno;
(kad ne moreš svojoj dici)
k nami dojdi, naša grano!

Doleti nan iz tujine!
prez dolara kako-tako,
al’ prez sina, svoje pine,
nika’ nije bilo lako.

Piši, piši nan, sine!
Je l’ ti srce jošće vene
Piši nan iz daljine
i ka’ su ti zore crne…