Mirko Popović
Rana ti je jednom
glagol živjeti ostavila
kao ametist
i pokazala put: Ustraj
na predugoj, na trošnoj
i vječnoj knjizi vremena
jednom će nahrupiti bezbrižnost
ljepota bivanja jednom će
ozariti lice
Samilost ti je jednom
o glagolu trpjeti zborila: Listaj
neumorno, nečujni su
zemaljski sati, bezmjerno je
tajanstvo Uma
Sloboda ti je jednom
plamičkom nade šapnula:
Vjetre ispjevani, zagrli
glagol biti, probudi blještavilo
lažnih pijedestala, slijepo
pod nebom obespravljenih
umorno nad romorom
zalutalih strana svijeta
blijedo nad mrtvim
kolijevkama nedužnih