Mirko Popović
Čuješ ga
Na žalima vremena
U nemiru u nadi
U klasju toplih zima
.
Sretaš ga
Kao nesmirenu
Jeku bumeranga
Kao radost
I tugu
Nasmiješiš se
Njegovom smiješku
Na crno-bijeloj slici
Oronulog zida
Svijetlom suzom
Nad snjegovima što kopne
Oko seoskih kuća
U kojima je ostao
Miris tvoga odrastanja
Čuješ ga
Neartikuliranog
Istrošenog
U iverju zaboravljene
Hladne večeri što želi
Bijela jedra razapeti
Nečujnom toplinom
Oko srca