tekst i foto: Sonja Breljak ….foto album
Berlin/ U Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici je u netom prošlu subotnju večer i noć održana Večer Hrvata Bosne i Hercegovine. Bila je to izvrsno ugodna, vesela, razigrana i raspjevana večer.
Sve je na početku kratko pozdravila Mira Kiš, predsjednica Hrvatske zajednice dok se okupljenima šire obratio dopredsjednik Zajednice, Ivan Vidović, i sam porijeklom iz Bosne i Hercegovine, iz Bugojna. -Najljepši je naš zavičaj, nema ljepše zemlje od Bosne i Hercegovine. Svoga se doma, ni porijekla, ne trebamo stidjeti, rekao je, između ostalog Ivan Vidović, naglašavajući kako su Hrvati, bez obzira odakle dolaze, iz Bosne i Hercegovine ili Hrvatske, jedna cjelina, zajedništvom povezana.
Potom je na podij stupio Srednji folklor Hrvatske zajednice i sve uistinu iznenadio kvalitetom izvedbe plesova iz Bosanske Posavine. Bravo za djevojke kao i za njihove mentorice, sestre Sučić, Nikolinu i Natalij. Obavile su izvanredan posao. Hrvatska zajednica može biti ponosna na njih. Srednji folklor je spreman za ponosno predstavljanje pred bilo kojom publikom.
Poslije izvrsnih folklorašica Hrvatske zajednice nastupila je Izvorna grupa koja okuplja žene (a ovom su prigodom s njim zapjevali i muškarci) iz Bugojna, Jajca, Kraljeve Sutjeske i Posavine. Odjeveni u tradicionalne nošnje krajeva iz kojih potječu, pjevali su pjesme: Jedan dan života i Javore.
Nakon zajedničkog fotografiranja Srednjeg folklora i Izvorne grupe te uprave Hrvatske zajednice, zabava je nastavljena kolom, plesom i igranjem. Sve je time dobro zabavio glazbenik Mirko Perković Poky.
Bravo za organizatore!
Program večeri vodila je potpisnica ovih redaka, podsjetivši pritom i na bosansohercegovačkog i hrvatskog pjesnika Nikolu Šopa i njegove slavne stihove u pjesmi Šum pšenice u kojima se na predivan način opisuje dragi miris rodnoga kraja.
Iz luga vjetar dune u doba gluho
I zelenu plahtu niz obronke zatalasa.
Lelujanje se začuje tako suho.
To šumi dolinama klas do klasa.
Vrijedni domaćin kroz otvoren prozor sluša
Šumor klasja i smije se u duši.
I sve mu se čini kao da već čuje
Kako se zrelo zrnje u hambare suši
Miris pšenice duša mi snažno diše
I šum slušam, stojeći za ogradom od trnja.
O, hvala ti, Bože, što se u klasju ovom njiše
I moja skromna šačica zrnja.
