tekst: Elizabeta Kopić
Slavonski Brod/ U velikoj kazališno-koncertnoj dvorani Ivane Brlić Mažuranić održan je svečani koncert povodom 20 godina postojanja TS “Širok šor“. Dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta. I ja sam se sa svojim dragima nalazila u toj dvorani koja u Slavonskom Brodu postoji 32 godine i računa se da je kroz nju prošlo više od milijun posjetitelja.
Uz ugodne riječi voditelja koncerta počelo je veselo. A kako drugačije nego veselo jer se na pozornici pojavio i zapjevao uz tamburice, Dominik Botica, nama Brođanima u Berlinu dobro poznat sa svojim tamburašima koji su ne jedan puta bili u Berlinu i zabavljali naše goste na zabavama „Slavonijo u srcu te nosim“.
Osim lijepih i veselih slavonskih pjesama na pozornici puštali su i video snimke sa svojih putovanja po Europi, Americi, Kanadi. Odjenom se pojavi video snimak iz Berlina s jedne naše zabave “Slavonijo u srcu te nosim“ na kojoj se vidi kako oni, članovi TS “Širok šor” sjede za stolom a pored stoji i s njima razgovara naš Ivan Bitunjac. Ja osobno nisam odmah niti primjetila jer moram priznati, takvo što nisam ni očekivala ali moja sestra me gurne i kaže: “Eno ti Bitunjac!“ Pogledam, i stvarno vidim našeg Ivana. Kako sam se u tom trenutku osjećala nije mi lagano reći ali koliko se sjećam, na trenutak sam prestala disati od uzbuđenja.
U programu su osim Dominika i TS „Širok šor“ sudjelovali i poznati pjevači. Jedan koji je mene ponovo vratio u ono moje slavonsko raspoloženje bio je Štef s pjesmom „Kada stavim šešir na čelo….“
Na kraju programa su svi izvođači zapjevali bećarac po želji publike. Tako je, zajedničkom pjesmom i završio program.
Volim i sretna sam i zadovoljna što se Dominik sjetio mene „teta Lize“ i pozvao me na taj svečani koncert. Drago mi je što sam imala priliku vidjeti na video snimku našeg pokojnog Ivana kako razgovara s grupom u Berlinu.
Brođanka sam koja živi u Berlinu punih 49 godina i ponosna da je Ivan Bitunjac bio naš dugogodišnji predsjednik a moj veliki i nezaboravljeni prijatelj.
Nestrpljivo smo čekali da svi sjednu na svoja mjesta kako bi program mogao početi na vrijeme.Tako je i bilo,nije bilo kašnjenja i sve je teklo svojim tokom.