piše: Marija Juračić
Pita me zet što sam se zabuljila u televizor kao da će taj grah dijeliti i kroz ekran?!
Nekako me obuzela tuga dok gledam tu proslavu Praznika rada, te silne ljude koji u redovima čekaju da im poneki političar udijeli porciju graha.
Napominjem, on samo dijeli ono što su nečije vrijedne ruke prethodno skuhale.
„Al’ ste vi, punice, čudna“, govori zet. “Pa, znate da ti naši političari cijele godine kuhaju, sole i papre i ne treba od njih tražiti i da za Prvi svibanj kuhaju. Dosta su oni toga skuhali. A da vole dijeliti tuđe, na to smo se već naviknuli.“
Nevoljko dajem za pravo mom zetu, a onda ga pitam, vidi li on u toj masi ljudi radnike? Ja ih uz najbolju volju ne vidim. Čini mi se da su tu samo umirovljenici koje inventivna reporterka jedne televizijske kuće ispituje kakav je grah i važno nas obavještava koliko je porcija te namirnice podijeljeno pučanstvu.
Vidim kako zet pomno promatra televizijski ekran, ne bi li pronašao nekog tko nalikuje radno sposobnoj osobi, kad stiže protestna povorka sindikalista. I njihova je scenografija već poznata; bubnjanje, zviždanje, dijeljenje žutih i crvenih kartona, transparenti…
Po govorima sindikalnih čelnika vidim da su konačno shvatili da su opljačkani i prevareni. I sada to spočitavaju vladi kao da se dogodilo iznenada. Kao da ne traje godinama. Nalikuju prevarenom bračnom drugu koji se žesti zbog nečega što je cijelo mjesto znalo, a on tek sada shvatio.
Ono što nisu rekli je put kojim valja ići da se položaj hranidbenog lanca promijeni. To nismo čuli. Svi znamo da stvari treba promijeniti. Pitanje glasi; kako?
„Zar ovi ljudi misle da je ikoga tko sjedi na vrhu hranidbenog lanca državnog kazana (a ima tu reketa svake vrste) briga što oni ovdje prigodno viču?“ pitam zeta.
On sliježe ramenima i govori da u tom kuhanju graha ima neke simbolike. U njegovom učinku. Dobar je za narod, jer ako neće govoriti glasom, hoće gasom…
Kako? vrlo jednostavno.
Kroz strategiju suzbijanja korupcije i ratnog profiterstva.Koja postoji u hrvatskom sustavu od 2015 godine do 2020.Oduzeti imovinu uz povećane sankcije svima onima koji se bogatiju na račun siromašnih hrvatskih građana.I već na godinu hratski građani bi mogli dobt uz grah,kao tradicionalnu hrvatsku glavnu hranu,kobasicu ili ćak šniclu.Pitanje je samo koji bi to političari djelili.
Nekako me obuzela tuga dok gledam tu proslavu Praznika rada, te silne ljude koji u redovima čekaju da im poneki političar udijeli porciju graha.
nekako tako sam se i ja osjećala