M O N A K O
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Kada mi, obični smrtnici, dobijemo jedinstvenu priliku da na jedan dan, i to u ranu jesen, prošećemo Monakom i onda nas u stopu prati dosadno rominjanje kiše (koja je, u prosjeku, obilježje šezdesetak dana godišnje, i to onih zimskih), nekako vam je manje žao što tu ne živite u sve dane života svoga. I ne primate onih minimalnih 7.000 eura, koliko su plaćeni najniže vrednovani poslovi čišćenja.
Znatno cjenjeniji je, primjerice, posao čuvanja praznih stanova sportaša iz drugih zemalja, koji su tu prijavili boravište kako bi izbjegli plaćanje poreza svojoj državi. Naime, svojim građanima Kneževina ne ubire harač, pa sad već ima cijelu koloniju domoljuba, koji su tu potražili porezni azil.
Međutim, njihov boravak se provjerava pregledom računa za režijske troškove, pa se tako svakome, tko barem četiri mjeseca ne boravi u svom monegaškom gnijezdu, može uskratiti gostoprimstvo. Stoga su se brojni stranci, koji ovdje posjeduju nekretnine, dosjetili kako doskočiti i tim propisima. Jednostavno unajme nekoga tko će nekoliko mjeseci živjeti u njihovu stanu i činiti stanoviti trošak, a za to dobivati i izdašnu naknadu. Osim što ne plaćaju poreze, građani Monaka nemaju ni vojnu obvezu, niti smiju raditi teške fizičke poslove (da, dobro ste pročitali)!
Zamišljam kako bi mi tek bilo žao da sam sve ove informacije čula za sunčana dana. Ali, što je – tu je. Čistoću u Monaku će i nadalje održavati neke druge žene, u luksuznim stanovima i vilama živjet će neki drugi miljenici sudbine, a ja sam se vratila svojemu Splitu.
Naravno, tek nakon što sam na taj jedan kišni dan, činila fintu da sam jedna od onih 35.000 stanovnika, (od čega su njih 4.500 domoroci) ove najgušće naseljene i druge po veličini najmanje nezavisne države na svijetu (manji je samo Vatikan).
Većinu stanovnika čine Francuzi (47%), Monegaski i Talijani (16%), a ostalih 21% su pripadnici 15 različitih nacionalnih skupina. Službeni jezik je francuski, koristi se talijanski i engleski, a i lokalni monegaški se također predaje u školama.
Smještena na obali Sredozemnog mora, zaštitnički okružena Francuskom, država-grad Monako podijeljena je na šest četvrti: Monaco-Ville (stari grad); La Condamine (lučka zona i tržnica); Monte-Carlo (stambena zona i casino); Fontvieille (nova četvrt uz more); Le Larvotto (plaže) i Les Moneghetti (sjeverozapadna stambena zona). Zbog nedostatka zemljišta grade se uglavnom višekatnice, a na njihovim terasama se prave bazeni, sade vrtovi. Stoga i ne čudi da je aktualni princ Albert odlučio, po uzoru na Dubai, graditi umjetni otok za potrebe stanogradnje. Povjesničari tvrde da je jedina kneževina u kojoj vlada princ naziv dobila po obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos, koju su, u 6. stoljeću p.n.e. osnovali Feničani. Postoji i verzija da je nekada davno jednu hrid ispred Monaka naselio Herkul Monoikos, sin Zeusa, a sama riječ monoikos označava kuću na osami.
Povijest Monaka nezamisliva je bez obitelji Grimaldi. Još davne 1297. François Grimaldi je zauzeo đenovešku tvrđavu na brdu Monako, izgradio dvorac koji danas nazivaju Princezina palača, te stvorio samostalnu državicu-kneževinu. Tako je omogućio dinastiji Grimaldi da, s prekidom između 1793. i 1814. (kada su ovim teritorijem upravljali susjedi Francuzi), vlada Monakom više od 700 godina.
Naslijedivši Ludovika II, na prijestolje je 1949. došao princ Rainier III, utemeljitelj Monaka kakvog ga danas poznajemo, čime je zaslužio i titulu Princa graditelja. Melioracijom tla uspio je povećati površinu Kneževine za 20%, rekonstruirao luku kako bi u njoj mogli pristajati veliki brodovi i tako omogućio Monaku da postane jedno od najpopularnijih i najpoznatijih turističkih odredišta.
Ipak, svjetsku pozornost princ Rainier III može zahvaliti svojemu glamuroznom vjenčanju s američkom glumicom, oscarovkom Grace Kelly (idealnom plavušom po mišljenju A. Hitchcocka). Vjenčanje iz snova trajalo je 7 dana. Princeza je stradala u prometnoj nesreći 1982., na strmim zavojima iznad grada, a Princ je umro 2005. Imali su troje djece: princeze Caroline i Stephanie te sina Alberta II, koji je naslijedio svojega oca. Prije svoje smrti Rainier III uspio je spasiti Kneževinu od prelaska u francuske ruke potpisavši 2002. s njima novi ugovor, kojim je dogovoreno da Kneževina ostane nezavisna država, čak i u slučaju da nema nasljednika dinastije. Oboje su sahranjeni u katedrali sv. Nikole, u kojoj su grobovi svih članova obitelji Grimaldi.
Grace Kelly (pravim imenom Grazia Patrizia) ili jednostavno Princeza od Monaka, koja je pokazala da se ljubav iz snova ne događa samo u bajkama, najzaslužnija je za poimanje Monaka kao luksuznog odredišta, stjecišta bogatih i slavnih. Uredila je Japanski vrt, podigla kazalište i obnovila Muzej poštanskih marki. Duh joj se i danas osjeća u Monaku, kojeg, na svakom koraku, krase panoi s kojih se smiješi njezino lijepo lice.
Kneževina je najpoznatija po utrci Formule 1 (Velika nagrada Monaka) koju je osnovao Albert I još 1911. Jedna druga Albertova strast, ona prema moru, potakla ga je i na istodobno osnivanje Oceanografskog instituta. U njemu je i akvarij, a njegov dugogodišnji direktor je bio poznati istraživač Jacques Cousteau. Podignut je na visokoj stijeni i opasan terasastim parkovima, koji su posvećeni princezi Grace.
Na Monako asocira i najpoznatiji europski kockarski raj, Casino Monte Carlo. Taj zaseban dio Monaka stjecište je posebnoga soja ljudi iz nedodirljivih društvenih krugova, što potvrđuje tek jedan pogled na vozni park gostiju. Inače, u velikim kasinima mora se poštovati određeni dress code i, što je još važnije, imati dubok džep. U njih se niti ne ulazi bez minimalnih 2.000 eura, tako da svi ostali svoju sreću kušaju u susjednom kasinu, gdje se smije ući u svakodnevnoj odjeći i gdje su grupne turističke posjete dobrodošle. U perivoju, koji se nalazi uz Casino Monte Carlo, nalaze se kipovi Adama i Eve. Običaj je da svi, koji ulaze u svijet kocke, moraju (ovisno o spolu) dotaknuti stanoviti dio njihova tijela, što donosi sreću u igri. Nisam se htjela dirati u Adamove intimne dijelove, pa me zato nije iznenadilo što sam, u tren oka, izgubila 5 eura, koliko sam namijenila kušanju sreće.
Zanimljiv je podatak da je pedesetih godina prošlog stoljeća priljev iz kockarnice činio 95% godišnjih državnih prihoda (tu se tada okupljala bogata i dokona europska aristokracija), a sada tek 3%. Primat je preuzeo turizam i prodaja nekretnina.