MASLINI

Marica Žanetić Malenica
Zadojena još u majčinu trbuhu
zlatnim sam sokom tvoga tijela
i od malih nogu na sve načine
ja sam ga pila, ja sam ga jela.
Nisam k’o druga djeca
tražila kruh namazan paštetom
meni je kap ulja
k’o nekad moje majke mlijeko
bila i ostala svetom.
I danas bez ulja s otoka moga
ne mogu jest ni ribu,
ni blitvu, ni jaje
jer ono svako moje jelo
mirisom prožme, okus mu daje.
Pa svaki put kad uz maslinu prohodim
pogledom pomilujem kvrgavo joj tijelo
mahnem na pozdrav i rečem:
„Maslino, hvala ti za ulje –
zlaćani sok zrela ti ploda
što si mi ga s majčinim mlijekom dala
k’o drevnu ostavštinu mojega roda.“