teks i foto: Slavica Jurčić
Mjesec maj u mom životu predstavlja početak svega. Moj rođendan je u maju, kirvaj u Sapcima je u mjesecu maju…
U Sapce se vraćam svojima najmilijima. Moj djed Ivo ove godine napunio 90 godina, ujak i bratić Ivica drže domaćinstvo na sigurnim nogama a dida još malo pomaže.
Meni je od malih nogu posjet mojima u Sapcima ostao u sjećanju jer smo se tada svi kupili i prepričavali događaje iz svakodnevnog života.
Moji bratići doveli svoju djecu ja svoju a sestrične svoju djecu, ima ih hvala Bogu.
Žene obično spremaju stol, prave salate, slažu kruh u košarice a ove godine je spremljena i šokačka soba, u njoj šlingano ruvo, vezene ponjave koje se čuvaju u obitelji više od pola stoljeća.
Moj bratić Ivica Mladar gaji ljubav prema tradiciji, igra u folkloru i uzgaja konje lipicance i hladnokrvnjake, sada ima šest kobila sa ždrebetom, četiri su iz njegovog uzgoja.
Ivica je našega Emila (Emila Cipara, pok. urednika Glasa, op.u.) vozao linijom i cestom u zaprezi a Emil je to doživio kao veliku čast.
Obilazim ja s mojim Ivicom njihovo imanje, konje vrane, pitome, lijepe.
Ivica me vodi u svinjce gdje mi pokazuje crne svinje koje drži iz ljubavi prema tradiciji. Nekada su takve svinje držali naši stari, one su se hranile žirovima i živjele u šumama. Ivica za njih priprema tor u kojem će one biti slobodne.
Ipak još nisam sve vidjela. Danas me čeka još puno tradicije u ovome dvoru. Ivičini prijatelji iz Kud-a Vesela Šokadija iz Lapovaca dolaze u narodnim nošnjama i veselo se s nama pozdravljaju, u njihovim očima veselje i ponos što njeguju tradiciju.
Jedan od mladića koji svira sa Širokim šorom prisjeća se proslave 25 godina u Berlinu i našega Dragana Kopića koji je s Elizabetom Kopić i pokojnim Ivanom Bitunjcem prije dvije godine bio njihov domaćin.
Ova sveta nedjelja, svi dragi moji i svi koje sam upoznala čine me potpunom… miris pečenke, kolača, dukat u Bajinom šeširu, curin osmijeh.
Ivicini prijatelji iz Kud-a Vesela Šokadija nastupaju s igrokazima i napjevima, danas su bili u Đakovu i Starom Topolju a 26. idu u Bogdanovce kod Vukovara. Poziraju mi veseli i zadovoljni a moga bratića uz šalu i smijeh pozdravljaju.
Ovaj dan je prekratak. Svi smo se izljubili na rastanku, rastali, već mi fale.
Vratila bih se ja u našu Sapćicu, selo moje majke, u moju mladost. Tu sam upoznala svojega Ivu, moga supruga.
Vratit ću se ja svojim
precima koji su nam ostavili mjesto da se skupimo.
Vrijeme koje Ivica provede na traktoru, na njivi, provodi korisno i ulaže u budućnost svih nas. Daje nam uspomenu, da ne zaboravimo odakle smo i što su bili naši stari. Nemojmo zaboraviti pjesmu, nemojmo zaboraviti šokadiju.
Draga Slavice ti si ovim napisanim vratila i mene u moje djetinjstvo koje sam provela također na selu ali ne u Sapcima nego u Grabarju kod Podcrkavlja. Bez obzira gdje, bitno je da je to naša Slavonija koju nosim u svom srcu. Upravo neki dan obišla sam sa svojom sestrom, šogorom i mojim Vladom naše skromno imanje u Grabarju. Stojim na kapiji i gledam u prirodu, gledam preko i vidim Rastušje selo gdje sam također volila biti kao dijete kod moje tete i ujaka. Volila sam u Rastušju brati trešnje koje smo onda stavili u drik seljačkih kola i vozili… Read more »