Sven Adam Ewin
Klečim u crkvi, sam u svojoj muci,
Odjednom s vrata neka svjetlost sinu.
Ulazi žena sa štapom u ruci
I priđe kipu sred noćne tišine.
Dok svetom tugom oči joj se pune,
Što li to radi? Gledam prepun strave:
Drhtavom kretnjom obje zlatne krune,
Majci i sinu, strgnula je s glave.
A potom sklopi svoje stare ruke
I puna boli pade na koljena.
I dokle tako molila je šutke,
Ja kažem: majko, ta je crna žena,
Pred kojom klečiš, sveta čudotvorka.
Ti… tko si, ženo? Ona reče: “Gorka”.
*Aramejska riječ Maryam, kojom se imenuje Marija, Majka Božja, prevodi se kao “gorka”.