Iz naše arhive/ objavljeno 11.11.2015.
Tin Ujević
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
.
NE DAM VIHORU
a ja ću tine priznat pred svima
da nisam stvoren za taj let
ja sam ti onaj što korijen ima
duboki korijen za me svêt
taj korijen seže do tebe care
i do pjesnika naših svih
kroz vas mi rastu kapilare
u svoje pjesme ja vas skrih
pa neka puše pa neka kosi
neka je vihor nek je bog
ne dam vihoru da lišće nosi
jezika milog tvog i mog
ŽIVI POETA
Tinu Ujeviću
Tu sam s mislima na ovome svijetu
(badava često i sva zemna zvonā);
ma, kakav da sam, Tebe sam poetu
vidjeti kadar sred nebeskog trona.
Do kraja predan svakoj Tvojoj riječi,
poletnoj od sna il’ teškoj od jave;
duh i sad njihov navraća i liječi
bol moj što pluta s potonule nave.
Sâm sam se vjerom (a studen bje ljuta),
tad okrenuo Tvojemu božanstvu –
kristalno jasnom. Pa me pak s tog puta
vihori nisu skrenut mogli više:
Ti, Tin Ujević, u svojem si carstvu
živi poeta koji vječnost diše!
Pozdrav iz Vrgorca gdje svi žive pod Tinovom kabanicom.
Troje Vrgorčana napravili su pravi poetsko-glazbeni pir:
Tin, Jack (kompozitor, glazba, vrgorski zet) i Milica (pjeva ko slavuj):
https://www.youtube.com/watch?v=3zbUnZSHmfg
Izvrstan poetski dijalog.
Kao jedan od autora soneta, inspiriranim nenadmašnim bardom hrvatskog pjesništva Tinom Ujevićem, a istinski oduševljen ovim uredničkim potezom, pridružujem se suputnici Mariji – čestitkom urednici Sonji Breljak!
vječni poeta i živući izvrsni pjesnici, koji su došli iza njega
Čestitam dragim urednicima koji su ovako znalački korelirali pjesme od pjesnika o pjesniku.