Sven Adam Ewin
Daj, uzmi golube, jabuku sočnu,
Il’ čehu grožđa, bar bobu-dvije!
– Što ti je, dida? Ja volim čokač.
I sladoled od vanilije.
– Eto, što su ti današnja djeca,
Ni rajsko voće slatko im nije!
Pa se prisjeti košare djedove…
Svi trče djedu… Tko će prije!
Djed im donio kruške starinske,
Dok kažeš – pirana – već ih nema.
Možda kod susjeda ima još koja?
(Društvo kraj plota krađu sprema.)
A danas? Na djedovom stolu voće,
Voće za kraljevske salone!
Što vrijedi što je košara puna,
Kad djeca love – pokemone!*