Vanja Škrobica
njemu je ljepota u mraku samoće
i draža mu je tišina od pjesme
otvara vrata i pušta
stihove u svijet
dok emocije odmaraju
na prozorima
nježnost mu spava na dlanovima
zovem ga poetom
jer pučinu koristi
za istraživanje svih
plavih nijansi nade
jer let nebom sanja
dok s oblacima lagano plovi
a zemlji se vraća po novu bol
zovem ga poetom
jer mu je mjesečina strast
a kiša inspiracija
i jer ne prati tuđu sjenu
drugi njega prate
razotkrivajući sebe
u njegovoj intimi
zovem ga poetom
jer se ne srami plakati
svjestan je snoviđenja u sebi
i faustovskog u čovjeku
njegovo bivstvovanje
jest bijeg od galame svijeta
i povratak tišini u sebi
zovem ga poetom jer je čist
posljednji romantik
pun zen nježnih dodira
ezoterija moga života
zovem ga poetom