Jagoda Vičević
Večer razlijeva sjenke
U dugačke, tmaste
Čvoraste tmore.
Zbori dim blizih ognjišta.
.
Mir napušta ritam dana
Mjesečev pogled otvara oči
Spoznaja šeće dušom
Sjedne na klupu:
“Moje drago serce…”
Ptice cvrkutom grle dom
Petrov i Katarinin. Na klupi
Čekanje traži noćni
dah, htijenja, smijanja…
A sve tek je ništavilo, prah…
foto: Jagoda Vičević