Sven Adam Ewin
Dvoboj ko dvoboj. Uvijek je zbog Dame
Ovaj put pjesme. Knjiga, osma strana.
Bio si brži. Bacio si na me.
Metaforu što bješe otrovana.
Ja rijetko gubim. No i to se desi.
Teško sam ranjen i sad sam “u krasnom…”.
Da iskupiš se – poduzeo sve si,
Ali zaludi. Već je bilo kasno.
Još te čitam (u terminalnoj fazi),
No ti se ne boj moga zadnjeg krika.
Kad umrem s knjigom, u divljoj ekstazi,
Ti me pokopaj na groblju pjesnika.
U epitaf mi stavi (ispod bora):
Ubi me tvoja sjajna metafora.