Vanja Škrobica
poza sičanskih kiš’ i marčanske bure
cvatu trišnje kaštelanske
vraćadu me u poja i vinograde moje mladosti
maslina je bila moja jubavnica
pod kojon san u teploj večeri
pratija zibanje vala na misečini i išća puntu Čiova i Merjana
ležin na plaži
tabane mi škakja more
i kad san daleko bija, kaštelanske zelene rudine
mome su tilu uvik bile stanište
umornoj duši sidrište
čuja san kako me zovedu zvona kaštelanska
visoko prema Kozjaku izgubija se tovar
grdelin se sakrija u osin smokve, vratija se ribar u porat
strasna je ova sloboda
cili dan san luta kroz sedan sel’ i bira koje je lipše:
čigova je kula boja joli dvorac šesniji
na koncu san srdele kuša u Donjin,
a žeđ ugasija vinon u Gornjin Kaštilan
– a odgovor nisan dobija
ležin na plaži
tabane mi škakja more
kunen se, volin vas, Kaštila moja:
žene ćakuladu na šentadi
na štradan muški igradu briškulu
a mladost na brcu bacila klapsku: “Falile se Kaštelanke…”
čekan da se na Malački užgedu vatre Ivanjske
pa da se u meni probudi ono kurjožasto dite
ča je na blagdan Gospe Ruzarice s babon molilo
sve se prominilo, samo jedno je isto – jubav
ležin na plaži
tabane mi škakja more
(2018.)
Pjesma je osvojila 2. mjesto i nagradu na natječaju Kaštelanske štorije Gradske knjižnice Grada Kaštela 2018.
…
poza – iza
sičanske- sječanjske
kiš’ – kiše
išćati – tražiti
punta – vrh
Čiovo – otok između Splita i Trogira
Merjan – Marjan, brdo iznad Splita
tilo – tijelo
Kozjak – brdo iznad Kaštela
grdelin – ptica
osin – sjena
porat – luka
sel’ – sela
čigova – čija
šestan – zgodan, skladan
ćakulati – pričati
šentada – klupa
štrada – dvorište
briškula – vrst kartaške igre
brce – brdašce, uzvišica, manji trg u malim dalmatinskim mjestima
Malačka – vrh poviše Kaštela
kurjožasto – znatiželjno
dite – dijete
ča – što
Gospa Ruzarica – blagdan u Kaštelima