Izjava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u povodu 125. godišnjice rođenja Miroslava Krleže
Zagreb, 6. srpnja 2018./ Miroslav Krleža jedno je od najvećih imena hrvatske književnosti, kulture i povijesti. Bio je ključni pisac i intelektualac s formativnim utjecajem za brojne pojedince, pa i čitave naraštaje, nezaobilazan akter u svim važnijim kulturnim, društvenim, ideološkim i političkim događanjima u Hrvatskoj njegova vremena.
Krleža je bio duboko uronjen u hrvatsku povijest i tradiciju. Nema ni jedne značajnije teme iz hrvatske kulturne povijesti ili politike o kojoj nije izrekao svoj sud. Bio je žestoki kritičar hrvatske malograđanštine i provincijalizma, čime je Hrvatskoj otvarao europske vidike i perspektive.
Krleža za hrvatsku kulturu nikada nije bio „samo“ pisac sa svojim vrlinama i manama: on je ispunjavao i golem izvanliterarni prostor. Svojim kritičkim tekstovima, utjecajem, položajem i moći i sâm je znatno utjecao na oblikovanje hrvatskoga kanona u 20. stoljeću. Uvijek se pozorno čekalo što će o nekom problemu reći Krleža.
Bio je strastveni polemičar: otvarao je fronte na svim stranama, napadao je nemilosrdno, ali i bio napadan sa svih strana, zbog čega je za života imao brojne protivnike i negatore. No istodobno, ili paralelno, stekao je i veliki broj poštovatelja i poklonika, čak i fanatičnih sljedbenika, adoranata i oponašatelja. Te su podjele i kontroverze oko Krleže ostale u hrvatskoj književnoj kritici do danas.
Stvorio je jedan od najvećih i najkompleksnijih opusa u hrvatskoj književnosti okušavši se u svim književnim žanrovima – pjesme, novele, romani, drame, kritike, eseji, dnevnici. Takvu raznovrsnost i takav tematski raspon nema nijedan hrvatski pisac. Nikada nisu objavljena cjelokupna njegova djela, ali radi se o približno 50-60 knjiga. Neka od Krležinih djela, kao i njegove misli, danas se čine aktualnijima nego u njegovo vrijeme.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ponosna je što je Miroslav Krleža bio jedan od njenih najistaknutijih i najutjecajnijih članova. Od 1947. do 1957. bio je potpredsjednik Akademije, u vrijeme dok je predsjednik bio Andrija Štampar, a od prosinca 1950. do ožujka 1951. Krleža je bio i vršitelj dužnosti glavnog tajnika Akademije.
Kao potpredsjednik, Krleža je presudno utjecao na Akademijin programski i organizacijski profil te je uz ostalo pisao programske tekstove i predsjedao važnim sjednicama, primjerice izvanrednom skupštinom Akademije 5. srpnja 1948., tjedan dana nakon Rezolucije Informbiroa.
U vrijeme Krležinog potpredsjedničkog mandata Akademija je razgranala svoju djelatnost i izvan Zagreba pa su osnovani Zavodi za povijesne znanosti u Zadru i Dubrovniku. Krleža je posebno zaslužan za osnivanje i ekipiranje Akademijinog Književnog odjela, od 1972.
Razreda za književnost, a na njegovu inicijativu 1962. je pokrenut književni časopis Forum u kojem je Krleža, među ostalim, objavio u nastavcima i svoj najopsežniji roman Zastave.
Akademija je redovito obilježavala Krležine životne jubileje, počevši od njegovog 60. rođendana 1953., a u auli Palače Akademije bio je izložen i Krležin lijes na dan pokopa 4. siječnja 1982. U velikoj dvorani palače HAZU danas se nalazi i Krležino poprsje, rad akademskog kipara Stipe Sikirice.
Krležin spomenik u Zagrebu izradila je kiparica akademkinja Marija Ujević Galetović, a neke od najpoznatijih Krležinih portreta načinio je slikar akademik Josip Vaništa.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 125. godišnjicu Krležina rođenja obilježit će u jesen okruglim stolom.